Rajsko iznenađenje vas čeka u mjestu Rogatica, gdje ćete se oduševiti Bereškim vodopadom.
Bereški vodopad u svojoj ljepoti prkosi svima, a mnogima nije teško preći makadamske puteve I doći do ovog skrivenog mjesta.
Rijeka Bereg i rijeka Rakitnica su “krive” za ovu ljepotu od vodopada koji je još jedan neistraženi biser Bosne I Hercegovine.
Ovdje samo dolaze oni strastveni avanturisti da otkriju ne tako utabane staze.
Voda se s visine između 10 i 12 metara obrušava preko sedrenog praga. Na dnu vodopada, u velikom amfiteatru, nastalo je malo jezero duboko oko dva metra.
Vodopad u Rakitnici je izvanredne prirodne ljepote koja, nažalost, nije dovoljno iskorišćena u turističke svrhe.
Sa obližnjim Džindinim vrelom, kod kojeg se povremeno sakupljaju ribolovci i ostali izletnici, čini jedinstvenu priliku za odmor i rekreaciju bez velikih izdataka. Kažu da je dovoljno ponijeti malo kafe, soka, sendvič i eto zadovoljstva.
Gdje se nalazi Bereški vodopad i kako doći do njega
Bereški vodopad nalazi se na ušću rijeke Bereg u rijeku Rakitnicu, u blizini sela Rakitnice, na oko osam kilometara od Rogatice.
Pjenušava, bistra i hladna voda, gotovo vertikalno, sa visine od oko 12 metara obrušava se u obliku vodene zavjese u duboki amfiteatar na čijem se dnu nalazi jezerce duboko oko dva metra.
Voda u jezercu tirkizno je zelene boje.
Bereški vodopad je sedreni vodopad koji se nalazi osam kilometara sjeverno od Rogatice u Bosni i Hercegovini. Smješten je dakle na ušću rijeke Bereg u Rakitnicu kod naselja Rakitnice.
Ako dolazite iz pravca Sarajeva možete pratiti ove upute.
Naime u mjestu Kovalj se možete isključiti sa magistralonog puta Sarajevo- Rogatica. Zatim skrenite u selo Lepenica, odnosno skrenite lijevo ako idete iz pravca Sarajeva, ili desno ukoliko dolazite iz pravca Rogatice.
Zatim, kada ste skrenuli u Lepenicu samo idite pravo cestom sve do jednog mjesta koje se naziva Gudždelji. Tu skrenite lijevo.
Proći ćete pored predivne vodenice mlin Sorak, a od tog mlina putem idite do raskrsnice na kojoj se glavni put nastavlja u brdo premu selu Zakomo.
Nemojte gubiti strpljenje, jer od ovog sela vodi makadamski put prema selu Rakitnica, i eto vas kod vodopada.
Naravno auto biste trebali ostaviti negdje, mnogi predlažu pored džamije, a onda imate maji put, i oko 3 minuta hoda do samog vodopada.
Znamenitosti u blizini Bereškog vodopada
U blizini vodopada nalaze se brojni stećci i crkva Ognjene Marije u Zakomu, Spomen-obeležje poginulim borcima čuvene Gučevska čete Romanijskog partizanskog odreda iz Drugog svjetskog rata u Gučevu.
Rijeka Bereg
Bereg je rijeka u Bosni i Hercegovini. Lijeva je pritoka Rakitnice, najveće pritoke Prače. Izvire u podnožju Paklenika, na obroncima Devetaka. Na ušću u Rakitnicu se nalazi Bereški vodopad, visok između 10 i 12 metara. Rijeka je bogata potočnom pastrvom.
Bereško Vrelo
Vrelo rijeke Bereg nalazi se u selu Bereg u istočnom dijelu opštine i uliva se u Rakitnicu koja takođe izvire na području opštine Sokolac.
Ime je dobilo po obližnjem selu, Beregu. Nastaje iz velikog otvora, koji je oko pet metara prečnika. Voda bistra i hladna prelijeva se preko otvora.
Prelijevajući se stvara mnoge potočiće. Sa vrela su se snabdjevali vodom mještani sela Vjetrenik i Jasik, a odmah ispod vrela nekad je bio i mlin.
Kanjon koji pravi riječica je teško prohodan, ribari su bili jedini, ali česti posjetioci jer je riječica veoma bila bogata potočnom pastrmkom.
Džindino vrelo i legende o imenu Džindo
Prezime Džindo uvijek je, bar u onim “nenarodnim vremenima” asociralo na partizansku familiju Ćamila Džinde, njegove sinove, njihov doprinos antifašističkoj borbi.
O Ćamilu Džindi Rodoljub Čolaković je zapisao u svojim “Dnevnicima iz NOB-a”:
“Dobar je nas Ćamil, ko što je dobar onaj naš semberski hljeb.”
O sinu Ragibu, narodnom heroju (jednom od trojice iz Rogatice) mnogo se zna, predratni Skojevac, antifašist, proganjan od kraljevske žandarmerije, školski drug Adila Zulfikarpašića, poginuo od strane muslimanskog “Zelenog kadra” u selu Puračić nadoma Lukavca.
Odužili su mu se Lukavčani što su ime školi u Puračiću dali po Ragibu, i njegovi Rogatičani, i bistu dali da se izvaja iz bijelog mermera, i ulicu, kao i njegovom babi, a po bratu Rasimu, mladom studentu medicine nazvali Dom zdravlja, izlili bistu u bronzi i okrenuli je da gleda ka svojim Šatorovićima.
Majku Vasviju, koja je ostala živjeti sa kćerkom i dva malodobna sina, u guslarskim pjesmama opjevali, a u Okruglom Spomen školu podigli.
Džinde su inače porijeklom iz sela Džindića nadomak Kalimanića I Rakitnice. Ćamil je bio u Okruglom na “ženovini” kako se to običavalo govoriti i tako rodbinski vezan s još jednom partizanskom familijom – Muje Hodžića Crnog koja je dala prvoborce i generale ondašnje države.
Još jedna legenda o Džindama je da je jednom čovjeku često, u posjet navraćao Arif Džindo.
Krupan, brkat, u starobosanskom odijelu, sa pištoljem o džamadanu, s fesom i ogromnim šalom oko njega, doimao se kao da je izašao iz narodnih priča o Muji Hrnjici “ koje su nam majke kazivale u dugim zimskim noćima”.
I potvrđivao je da su istinite priče o herojstvu plemena Džinda, o njihovom viteštvu.
Arif nije imao potomaka, ali je imao vjernu drugu Ajku, “ pa kad bi se Arif zapij u Rogatici, pojaši svog kulaša i kreni put Bukrića I Radave, Ajka e, muškim glasom s okolnih cuka dovikivala: “Neboj se Arife!” i razgonila, tako, nakresane slabiće koji su kamenjem htjeli zatući tog “ bosanskog hrsuza i gaziju”.
Arifova sestra, Naza, jedna uvažena i otmjena hanuma udata u selo Rakitnica u uglednu familij Brankovića stala je zapamćena kao poštovana od sve gradske gospode i inteligencije, trgovaca, direktora, ribara i profesora. . . jedna otmjena i plemenita žena koja je netragom nestala u zadnjem ratu.
Osim ove narodne priče, u članku Bošnjačka narodna medicina, autora Raifa Esmerovića, u dijelu ljekoviti izvori i banje, spominje se Džindino vrelo – “Za stomačne tegobe i podsticanje apetita išlo se na Džindino vrelo u Rogatici.”
Rijeka Rakitnica
Jedna je od najvećih pritoka rijeke Neretve. Izmedu planina Bjelašnice i Visočice protiče sa jedinstvenom visinskom razlikom (izvor i ušće) na ovim prostorima od 800 m.
Kanjon rijeke Rakitnice je jedan od najdubljih kanjona u Evropi.
Sama rijeka je bogata ribom, a značajno bi bilo spomenuti: mekousnu pastrmku, glavaticu, lipljan, a kanjon koji pravi rijeka je jedna vrsta nedodirljive prirode i privlači mnogobrojne turiste.
Put prema ovom kanjonu nalazi se prema budućem nacionalnom parku. Dužinom cijelog kanjona kristalno čista planinska voda može se piti.
Selo Rogatica
Rogatica se nalazi u južnom djelu istočne Bosne. Smještena je u kotlini duž lijeve i desne obale rijeke Rakitnice i leži na nadmorskoj visini od 525 metara.
Njenu kotlinu sa sjeverozapada zatvara brdo Ljun, a s istoka i jugoistoka redom brda Crven, Tmor i Zasada. Rogatica je središte sliva rijeke Rakitnice a u širem smislu i srednjeg toka rijeke Prače.
S istoka Rogatici gravitira područje koje se prostore do rijeke Žepe i rijeke Drine na Slapu, dok se prema sjeverozapadu njena gravitaciona zona prostire do Han Stjenica i velike visoravni Glasinac.
Rogatičku kotlinu presjeca rijeka Rakitnica, čiji se izvor nalazi na visini od 800 m ispod Stupnog dola. istočno od sela Rakitnice ona prima potok Bereg, a u samom gradu ona prima dva potoka Toplik i Gračanicu.
Crkva Svete Velikomučenice Marine u Zakomu u blizini Bereškog vodopada
Crkva Svete velikomučenice Marine u Zakomu je hram Srpske pravoslavne crkve i pripada Eparhiji dabrobosanskoj.
Gradnja crkve počela je na Ognjenu Mariju 30. jula 2008. godine, a osvećena je na isti dan četiri godine poslije, 2012. godine.
Novac za izgradnju obezbijedili su vjernici rogatičke i sokolačke opštine, a Jovan Planojević je poklonio zemljište. Crkvu je osvještao mitropolit dabrobosanski Nikolaj.
Svake godine na dan slave sela okupljaju se bivši i sadašnji stanovnici Zakoma, uz bogosluženje paroha boričkog i rogatičkog
Crkva sv. Trojce u Rogatici
Gradnja crkve Sv. Trojice u Rogatici počela je 1883. a završena je i osvećena na Preobraženje 1886. godine.
Ktitor je bio Mićo Kojić, trgovac iz Rogatice, sa svojim bratom. Sagrađena je od kamena u gotskom stilu. Ikonostas je radio akademski slikar Anastas Bocarić. Osvećen je na praznik Prepodobne majke Paraskeve 1897. godine.
Na Preobraženju 1935, tokom zbora kod crkve, u blizini je pao zrakoplov iz Sarajeva koji je završio letke na zboru.
Zatim je došlo do sukoba sa muslimanima koji su došli da vide mjesto udesa. Žandarmi su intervenisali i ubili dvojicu i teško ranili pet lica. Neredi su se ipak proširili i u gradu, gdje je oštećeno oko 20 domova, većinom muslimanskih.
Tokom Drugog svjetskog rata crkva je teško stradala. Iz nje je sve odneto pa i ikonostas. Poslije rata crkva je obnovljena.
Sadašnji ikonostas radio je Simo Stanišić, samouki rezbar iz sela Bukrići kod Rogatice, a ikone je slikao akademski slikar Nikodim Brkić iz Beograda.
Sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća crkva je generalno obnovljena spolja i unutarnja.
Osvetili su se 1986. godine mitropolit dabrobosanski Vladislav, mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan i episkop raško-prizrenski kasniji patrijarh Pavle. Istodobno je obilježena i stogodišnja crkve.
U jesen 1997. godine crkva je unutar uređena i uređen je gorionik za sveće. Malo osvećenje crkve izvršio je mitropolit Nikolaj. Godine 1999. uvedeno je grejanje u crkvu.
Za kraj, ukoliko se odlučite posjetiti Bereške vodopade i sve zanmenitosti u blizini njih budite sigurni da se nećete pokajati.
Pročitajte još zanimljivih članaka:
- Kako zaraditi novac online
- Kako brzo uštedjeti novac (2023)
- Aerodrom Sarajevo
- Turbe sedam braće
- Svrzina kuća
- Vrelo Bosne i Velika Aleja
- Autobuska stanica Sarajevo
