Ko je bio Eugen Savojski i zašto je važna ličnost u historiji Sarajeva?
Eugen Savojski bio je princ, austrijski vojskovođa i državnik. Smatran je najvećim vojskovođom svoga doba.
Potječe iz sporedne linije savojske dinastije. Istaknuvši se u ratovima protiv Osmanlija kraj Beča, Pešte i Beograda te protiv Francuza u Pijemontu, postao je general a 1693. i feldmaršal.
Od 1703. do smrti Eugen Savojski bio je predsjednik Dvorskoga ratnog vijeća. Njegove pobjede nad Osmanlijama kraj Sente 1697., pokraj Petrovaradina 1716. i kraj Beograda 1717. označile su prekid njihovih osvajanja u Europi, a rezultati tih pobjeda, Karlovački, odnosno Požarevački mir, kojima je Austrija stekla velike dijelove Hrvatske i Slavonije, Banat, sjevernu Srbiju, dio Bosne, Vlaške, Ugarske i Erdelj, značili su učvršćenje Austrije u Podunavlju.
Iako je slovio za elitnog vojskovođu mnogi se istoričari slažu da je njegov pohod na Bosnu, koji je kulminaciju doživio spaljivanjem Sarajeva, bio izuzetno barbarski čin.
Pismo Eugena Savojskog
Šestog oktobra 1697. godine sa 6.500 ratnika krenuo je iz Osijeka i prešavši rijeku Savu kod Broda započeo kratkotrajnu invaziju na Bosnu.
Na putu prema Sarajevu nije imao većeg vojnog otpora a kako je u svojim memoarima naveo, najveći neprijatelj su mi bili loši putevi i loše vrijeme.
Pored manjih vojnih sukoba koji habsburška vojska imala, na putu do Sarajeva spalili su Doboj i Kakanj.
Eugen Savojski se 22. oktobra utaborio u Moštri pored Visokog. Poslao dva glasnika sa pismom u Sarajevo. Između ostalog u pismu je stajalo:
“Kako nismo došli u ovu zemlju s namjerom da pravednom carskom oružju žrtvujemo još ljudske krvi, nego da i one koji traže milost i hoće da se pokore rimskom caru a ljubavlju i dobrotom pripazimo, odlučili smo se iz osobitih obzira prema Sarajevu da ovo pismo pošaljemo s napomenom, ako želite da se spasite od zla, da nam pošaljete jednoga ili više izaslanika, ali odmah, jer ćemo inače mi bez oklijevanja nastaviti svoj pohod, a onda nećemo ništa uvažiti, jer neće biti vremena za to, da se nanovo sporazumijevamo kada se sa svojom vojskom primaknemo bliže.
Ova naša opomena učinjena je u dobroj namjeri, ali izjavljujemo, ako se ona ne uvaži, i ako ostanete uporni, da će se naša dobrota izvrgnuti u strogost, pa ćemo sve uništiti mačem i vatrom. Nećemo poštediti ni dijete u majčinoj utrobi jer je pripravljeno i teško topništvo.”
Građani Sarajeva bijesni zbog zahtjeva Eugena Savojskog jednog su glasnika ubili a drugi je uspio pobjeći.
Napad Eugena Savojskog na Sarajevo
Za Eugen je ovo bio dodatni razlog da napadne Sarajevo. U napadu na Sarajevo Austrijska vojska je naišla na vrlo slab otpor jer je domaća vojska bila na granicama sa Hrvatskom i Dalmacijom.
Građani Sarajeva su panici bježali i sakrivali se na okolne planine i u okolne varoši. S obzirom da nisu uspjeli zauzeti gradsku tvrđavu, vojska je prvo opljačkala a zatim do temelja spalila grad.
Tom prilikom izgorjele su sve džamije, saraji, tekije, hanovi, čardaci, arhivi i druge vrijednosne građevine u Sarajevu.
Također, odneseno je gotovo svo bogatstvo koje je grad posjedovao. Još 1628. godine izaslanik austrijskog cara Ferdinanda II piše da je Sarajevo bilo najbogatiji grad ovog dijela Evrope.
U svojim memoarima Eugen je između ostalog napisao da su pobili svu silu Turaka a da su katolici masovno dolazili u njihov tabor o molili ih da ih povedu sa sobom.
S njim je Bosnu napustilo oko 40.000 katolika. Oni su se naselili u opustošenoj Slavoniji nakon protjerivanja Turaka.
Poslije tog egzodusa, katolici su postali najmanja vjerska skupina u Bosni, dok na drugo mjesto, iza muslimana, dolaze pravoslavci.
U Bosni je ostalo svega između 17 – 25 hiljada katolika i samo 29 franjevaca koji su se smjestili u tri samostana (Fojnica, Sutjeska, Kreševo).
Većina katolika se neko vrijeme skrivala po šumama u strahu od osmanlijske odmazde.
Na povratku iz Sarajeva za Slavoniju vojska Eugena Savojskog je spalila još nekoliko gradova, između ostalog Maglaj, Žepče a jedan dio vojske se odvojio od glavnine snaga i otišli prema Tešnju kojeg su bombardovali ali ga nisu uspjeli spaliti.
I to jedini veći grad, u to vrijeme, koji nije bio spaljen.
Nakon što je Savojski napustio Sarajevo, u gradu je ostalo oko 30 hiljada uglavnom osiromašenih stanovnika, a Sarajevu je trebalo sljedećih dvije stotine godina da se oporavi i dođe na nivo koji je bio prije spaljivanja.
Upoznajte Sarajevo uz ove članke:
- Tunel Spasa Sarajevo
- Vidikovac Sarajevo
- Poznate znamenitosti u Sarajevu
- Gdje jesti u Sarajevu / Restorani Sarajevo
- Hoteli Sarajevo
- Taxi Sarajevo
