Gazi Husrev begov vakuf        

Često ćete čuti da je Sarajevo za vrijeme Osmanlija, u 15. stoljeću bilo u zlatnom dobu. Baščaršija je cvjetala i polako se pretvarala u ono po čemu je poznata i danas.

Gazi Husrev begov vakuf je imao značajnu ulogu u historiji Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Gazi Husrev – beg se smatra najvećim Vakifom grada Sarajeva. Izraz Vakif su svi barem jednom u životu čuli.

Uvijek je postojala dvojba o tome ko je učinio više za grad Isa – beg Isaković ili Gazi Husrev – beg i na kraju na kraju se se svi uvijek mogu složiti da je Gazi Husrev – beg ostavio jedan dio sebe u ovom našem šeheru, uspio je ostaviti veliki pečat na generacije i generacije poslije sebe.

U suštini svako može biti Vakif, to je osoba koja donira novac i osnuje Vakuf tj. zakladu koji se kasnije koristi za izgradnju škola, džamija, karavansaraja…

Pitanje koje se svi uvijek prvo zapitaju je: „Ko je bio Gazi Husrev – beg?“. Sin sultanije Seldžuke, osmanske princeze i Ferhad – bega namjesnika Trakije rođen 1480. godine u Serresu na području današnje Grčke.

Kasnije u životu odlazi u Carigrad da se školuje. Prema pričama u narodu bio je veoma hrabar i dobar vojnik o čemu svjedoče i njegova ostvarenja.

Smatra se najvećim namjesnikom Bosanskog sandžaka.  Kratka šetnja baščaršijom lijepim danom je dovoljna da ustvari uvidimo njegovu važnost.

Gazi Husrev begov vakuf

Kada krenemo od Sebilja prvo nailazimo na Morića han. Morića Han je jedini, u početku Karavan – saraj, kasnije han koji nije promijenio svoj izgled, a bilo ih je preko 50 po cijelim gradu.

To je mjesto gdje su nekadašnji trgovci koji su dolazili s istoka i zapada mogli prenoćiti i odmoriti nekoliko dana. Sagrađen je 1551. godine  i ime je dobio po Mustafi – agi Moriću.

Danas je to mjesto gdje se okuplja omladina i gdje se može popiti bosanska kahva.

Gazi Husrev begov vakuf i Gazi Husrev begova džamija

Sarajevska ljepotica, Gazi Husrev – begova džamija, je jedna od najljepših građevina u Sarajevu i smatra se za centar islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, sagrađena je u tipičnom orijentalnom stilu 1531. godine.

Kad se Saborna crkva sagradila bila je pola metra viša od džamije što je bilo neprihvatljivo u vrijeme Osmanskog carstva.

Džamija je morala biti najviša građevina, tadašnje vlasti su izdvojile novac da bi se munara podigla za dva metra i dostigla svoju današnju visinu od četrdeset i sedam metara.

U haremu džamije se nalazi poznati šadrvan koji smo kao djeca svi posječivali i bacali novčiće, abdesthana, mezarje, te samo turbe Gazi Husrev – Bega. Iz harema džamije pogled vrlo često ukrade i predivna sahat kula.

Sahat kula pokazuje, što bi mi rekli, ala turka vrijeme. Trenutak zalaska sunca obilježava dvanaest sati i akšam namaz.

Sat i dan danas pokazuje tačno vrijeme ali ako ne znate da je lunarno nikada ne biste pomslili da je tačan.

Kako se vrijeme ravna sa zalaskom sunca, neko se svaku noć penje i pomijera sat manuelno da bi ispravno pokazivao vrijeme.

Gazi Husrev begov vakuf
Gazi Husrev begov vakuf

Kuršumli medresa je prva obrazovna ustanova u Bosni i Hercegovini

Kada napustimo harem džamije preko puta glavnog ulaza nalazi se Kuršumli medresa. Prva obrazovna ustanova u Bosni i Hercegovini.

Kažu da se zove Kuršumli jer je imala krov prekriven olovom, a metci (kuršumi) su se pravili od olova, pa tu simbolično medresa dobiva naziv Kuršumlija.

Osnovana je 1537. godine i predstavlja jednu veoma bitnu prekratnicu u historiji samog grada.

Šetnju nastavljamo niz Sarače i dolazimo do Bezistana koji je jednu stranu dijelio sa velikim Tašlihanom.

Za bezistan bi mnogi rekli da je minijaturna verzija Kapali čaršije u Istanbulu. Osmišljen je kao mjesto za trgovinu mesom, vočem i povrčem.

Iz tog razloga je sagrađen niže od ostatka čaršije, ukopan u samu zemlju, da bi svi proizvodi zadržali svoju svježinu.

Gazi Husrev begov vakuf
Gazi Husrev begov vakuf

Danas je jedna od najvećih atrakcija i mjesto gdje se turisti mogu naći kako kupuju razne suvenire, nakit i poslastice.

A pored Bezistana su ostaci Tašlihana, najvećeg hana u Sarajevu. Sagrađen 1540. godine ali je gorio nekoliko puta.

Danas jedino pto svjedoči njegovom postojanju jesu njegovi temelji koji su 2004. godine proglašeni nacionalnim spomenikom i danas krase dvorište hotela Europe.

Sarajlije su itekako uvidjele važnost Gazi Husrev – bega pa se ulica koji danas svi znaju kao Zlatarsku, koja se proteže paralelno s bezistanom, nosi ime upravo po njemu.

Teško je u ovamo malo riječi pretočiti sve ono što je bio Gazi Hurev – beg. Mogu reći da s ponosom pišem i pričam iznova i iznova o njegovom liku i dijelu, jer je bio jedan od rijetkih koji je to i zaslužio. Hvala ti u ime onih koji su bili prije mene i koji će biti poslije mene. 

Preporuka

DRUGI UPRAVO ČITAJU

spot_img

Možda vas zanima