Mjesto za koje ne znaju mnogi stranci koji posjete Sarajevo ali i najveća misterija mog djetinjstva je sigurno Turbe sedam braće ili Jedilersko turbe na Bistriku.
Nalazi se ispred Hadži Sulejman Čokadžije džamije i ime Jedilersko turbe vuče od Turskog ”Jedilery turbesi” što znači turbe sedmorice.
Kao mala djevojčica sam više puta posjetila turbe sa mojoj nanom i svaki put bi prošli istu proceduru i oduvijek sam se pitala ”Šta to predstavlja i koja je poenta?”
Kada bismo došli ispred džamija, moja nana bi uvijek ponijela novčića, stala ispred svakog od sedam turbeta i proučila nešto tiho u sebi.
Tako bi uradila za svih sedam, a nakon toga bismo ušli u automobil i krenuli se voziti obavezno različitim putem od onog kojim smo došli i nismo smjeli pričati dok ne čujemo prve riječi koje je izgovorio neki prolaznik.
Kada sam malo odrasla i počelo me zanimati sve vezano za Turbe sedam braće, da li su oni stvarno bili braća i zašto smo to uvijek radili.
Sedam pokopanih nisu bili braća po krvi ali se nazivaju braćom jer su svi imali istu tragičnu sudbinu od kojih su većina pogrešno optuženi pa su nepravedno pogubljeni. Sedmorica čak i nisu živjeli u istom vremenskom periodu.
Turbe sedam braće legenda
Prema legendi, prvi pokopani je bio šejh koji je u Sarajevo došao s sultanom Mehmedom Fatihom.
Šejh se za vrijeme boravka u gradu veoma vezao pa je zamolio sultana da ga demobiliše, kako je već bio u poznim godinama i zamolio ga je da ostatak svog života provede u Sarajevo.
Sultan mu je ispunio želju pa mu je poklonio i zemlju koja se nazivala šejhova njiva. Prostirala se od Latinskog mosta pa do kraja turbeta i Bistričkog potoka. Kada je umro bio je pokopan na kraju svojih njiva.
Druga dvojica su bili derviši koji su nepravedno optuženi za krađu novca iz blagajne Pašinih Saraja 1494. godine. Kako su bili stranci, to ih je učinilo savršenom metom, nepoznati domaćem narodu.
Nedugo nakon toga su obojica pogubljeni da bi se nekoliko dana nakon toga saznalo da su kod Čajniča uhvaćeni pravi lopovi. Tada je gradska uprava odlučila da će se dva derviša pokopati počasno pored sultanovog vojnika.
Posljednja četiri su pokopana skoro 200 godina kasnije. Eugen Savojski je 1697. godine prešao Savu i stigao do Sarajeva te ga spalio do temelja. Tada su četiri bosanska bega iz Posavine, Bosanskog Broda, Šamca, Orašja, Dervente imali za zadatak da obavijeste vlasti ukoliko bi neprijatelj prešao Savu.
Nakon što je Savojski uspješno ispunio svoj cilj, njih četvorica su pozvani u Sarajevo da preuzmu odgovornost. Pogubljeni su iako su pokušavali svih silama dokazati da nije bilo nikakve šanse da išta učine po tom pitanju jer je vojskovođa Savu prešao brzo i tokom noći.
Neki od vjerskih dužnosnika prepoznali su njihovu nevinost pa su zatražili da se pokopaju pored šejha i dva derviša i tako je nastalo Turbe sedam braće.
Turbe sedam braće danas
Turbe je danas potpuno prekriveno i ograđeno jer su u predajam spominje da se mogla vidjeti čudna svjetlost preko noći pa su odlučili da sve ograde. Sada kada znamo ko su ustvari sedam braće, možemo se vratiti na moja sjećanja iz djetinjstva i posjete samom turbetu.
Nije poznato odakle potječe legenda, zna se samo da je svoje začetke imala za vrijeme drugog svjetskog rata. Ukoliko imate neku želju, odete na turbe sedam braće i u svako otvor na prozoru ubaci se novčić i nešto prouči.
A pri osluškivanje dok se vraćati drugim putem predstavlja odgovor na vašu želju, da li će se ona ispuniti ili ne. Ukoliko prvo što čujete bude pozitivno onda će se želja ispuniti, a ukoliko bude negativno, treba zaželjeti želju opet i otići ponovo.
Legenda o Turbetu sedam braće i dalje ostaje jedna od najvećih misterija ali i tragedija glavnog grada Bosne I Hercegovine.
