Rubrika “Moj prvi novac” ima za cilj da nam uspješni menadžeri koji rade u Crnoj Gori približe svoje iskustvo s novcem – kako su i kada prvi put zaradili, kako je to iskustvo uticalo na njihov odnos prema odgovornosti te kako danas gledaju na novac.

Ovog puta nam je gost izvršni direktor Crnogorskog Telekoma, Stjepan Udovičić, koji ima bogato radno iskustvo u Hrvatskoj i van nje. Na poziciji direktora Crnogorskog Telekoma je od 1. oktobra 2021. godine.

• Kada ste zaradili svoj prvi novac? (bilo da je u pitanju bio džeparac, honorar, plata…)

– Prvi novac sam zaradio prilično rano, sa svega 11 godina, u 6. ili 7. razredu osnovne škole i to u radnji za tapaciranje namještaja na Martinkovcu, u Rijeci. Radio sam jer je otac to tražio od mene, javljao sam se na telefon i pokušavao biti od pomoći vlasniku, prijatelju mog oca. Iz današnje perspektive, vjerujem da bi mu bilo lakše da nisam bio tu, s obzirom na moje godine, brojna pitanja…

Nakon prvog razreda srednje škole, tokom ljeta, dobio sam prvi, odgovorniji posao u skladištu Magros u Rijeci. Slagao sam robu na palete za utovar i prevoz kamionima. Greške su oštro kritikovane, jer prema dostavnici/narudžbenici trebalo je da pripremim vozaču određenu robu, ukoliko pogriješim, pogrešni artikli idu na pogrešne adrese, a to se nije tolerisalo. U to vrijeme smo radili preko Student servisa, a u Rijeci je postojala i Burza rada za učenike i studente – klinci iz srednje škole često su angažovani za fizičke poslove, što se tada rado prihvatalo. To je bilo razdoblje kada nije bilo novca, srednjoškolci teško da su imali 2 eura u džepu, a ukoliko se potrudiš preko ljeta, moglo se zaraditi od 400 do 500 eura mjesečno, što je bila velika stvar i o čemu se u društvu pričalo. S tim novcem išli smo na more, obično na jug, i vraćali se kući bez prebijene pare.

Zanimljiva su sjećanja na period “Student servisa” – dođeš u 06h u prostorije i čekaš da neka firma pozove, pitaju te da li ti odgovara vrsta posla koji traže, ukoliko hoćeš ideš i radiš. Nisam se baš uklapao, većinom su dolazili krupniji dečki, fizički spremniji od mene, kojima sam vjerovatno djelovao kao štreber. Zbog toga sam i pokušavao pažljivije birati poslove, iako se na kraju sve svodilo na to da nekoga treba preseliti, nositi drva, istovarati kamion…

• Šta ste tačno radili za prvi novac i kako je izgledao susret s prvim radnim obavezama?

– Prvi ozbiljniji novac sam zaradio za vrijeme fakulteta. Tokom ljeta sam radio u USA, preko Work & Travel USA programa, koji postoji i danas i koji rado preporučujem svima. To je bila ozbiljna stvar – mladić iz Rijeke otišao je u Ameriku, radio dva mjeseca i putovao po Americi mjesec dana. Došao sam s 100 eura u džepu, a nakon samo jedne sezone vratio sam se kući s oko 10.000 dolara u gotovini – za moje poimanje stvari to je bilo pravo bogatstvo. Otkrio sam El Dorado i to sam radio tri godine za redom – do maja mjeseca bih položio sve ispite, kao uvjet za sljedeću godinu, i onda do sredine septembra bih boravio u Americi. Odličan osjećaj, sa 20 godina sam bio sam svoj gospodar. Prve godine sam radio u jednom bistro-u, pravio pizze i submarine sendviče, pravio sve što je bilo i što nije bilo na meniju i dobijao dosta bakšiša, jer se ljudima to svidjelo. Kasnije, tokom magistarskih studija u Ljubljani, organizirao sam koncerte. Tada sam još bolje zarađivao – 100% od prodaje karata i 30% od prodaje s šanka. Zahvaljujući tome, mogao sam platiti MBA, smještaj i život u Ljubljani.

Roditelje sam izgubio kao vrlo mlad i morao sam se izboriti sam. Na kraju se nekako pokazalo da, kada je sila i potreba, čovjek nađe način. Kada sam upisivao MBA, pitali su me da li imam novaca da platim studij. Napisao sam, da se finansiram 100% iz vlastitih sredstava, a u stvarnosti sam imao svega oko 15%, koje mi je dao brat. Ostalo je trebalo samostalno zaraditi tokom studija. Na kraju je sve dobro ispalo, čak sam i bratu vratio tih 15%

Želim reći da treba probati, pogotovo kada se nema puno što izgubiti. Ponekad je taj osjećaj oslobađajući i redovito razmišljam o tome. Slično je i sa strahom od rizika. Treba stvari raskrojiti na sastavne dijelove, uključujući rizične aspekte i strahove, pa ih sagledavati i djelovati prema tim segmentima. Raskrojeni rizik i strah

Gospodin Stjepan Udovičić, izvršni direktor Crnogorskog Telekoma, podijelio je svoje iskustvo sa zaradom prvog novca. Sa samo 11 godina, radio je u radnji za tapaciranje namještaja, a kasnije tokom fakulteta radio je u SAD-u i organizirao koncerte. Njegovo iskustvo pokazuje važnost rada, odgovornosti i upornosti u sticanju finansijske nezavisnosti.

• Kada ste zaradili svoj prvi novac? (bilo da je u pitanju bio džeparac, honorar, plata…)

Gospodin Udovičić je prvi novac zaradio sa samo 11 godina radeći u radnji za tapaciranje namještaja. Tokom fakulteta, radio je u SAD-u preko Work & Travel USA programa, što mu je omogućilo da stekne značajnu sumu novca i putuje po Americi. Također je organizirao koncerte tokom magistarskih studija u Ljubljani.

• Šta ste tačno radili za prvi novac i kako je izgledao susret s prvim radnim obavezama?

Za prvi novac, Gospodin Udovičić radio je u radnji za tapaciranje namještaja sa samo 11 godina. Kasnije, tokom fakulteta, radio je u SAD-u preko Work & Travel USA programa, praveći pizze i submarine sendviče u jednom bistro-u. Također je organizirao koncerte tokom magistarskih studija u Ljubljani.

• Kako ste se osjećali kada ste dobili novac?

Gospodin Udovičić ističe da novac ne kupuje sreću, ali olakšava život. Važno je cijeniti svaki euro i ulagati u sebe, kao što je on to radio kroz obrazovanje i ispunjavanje svojih želja. Novac za njega znači slobodu i mogućnost da živi životom koji želi.

• Čemu Vas je naučilo zarađivanje prvog novca?

Gospodin Udovičić ističe da je naučio da novac donosi slobodu, ali i odgovornost. Važno je ulagati novac i ne previše brinuti oko gubitaka, jer su oni dio procesa učenja. Također naglašava važnost upornosti i sposobnosti da se prevaziđu gubici i nastavi dalje.

• Šta za vas znači novac i kako na njega gledate danas, nakon toliko iskustva?

Za Gospodina Udovičića, novac znači slobodu da živi životom koji želi, kroz ulaganje u obrazovanje i ispunjavanje svojih želja. Prema njegovom iskustvu, novac je resurs koji treba pametno koristiti i investirati u sebe kako bi se postiglo finansijsko nezavisnost i sloboda.

Izvor: ( investitor.me / 033.ba )