Obilježena je 29. godišnjica stradanja građana Sarajeva u masakru kod Gradske tržnice kroz čitanje imena ubijenih, polaganje cvijeća, minut šutnje i učenje Fatihe.

Članovi porodica, delegacije različitih nivoa vlasti i predstavnici udruženja položili su cvijeće na mjesto masakra u ulici Mula Mustafe Bašeskije do broja 64 (sjeverni ulaz u Gradsku tržnicu).

28. augusta 1995. godine, minobacačka granata kalibra 120 milimetara ispaljena je s agresorskih položaja iz pravca Trebevića, pala ispred ulaza u sarajevsku Gradsku tržnicu ubivši 43, a ranivši 84 građana Sarajeva.

“Pitamo se ko je mogao baciti granatu i ubiti toliko ljudi. I nakon 29 godina se pitamo je li pravda dostigla one koji su sijali smrt po gradu Sarajevu, ubijali i ranjavali nevine ljude? Nažalost, nije. Mi u Sarajevu, odnosno u Bosni i Hercegovini, kao žrtve smo nezadovoljni jer Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, ne abolirajući ni Kantonalno tužilaštvo, ne obavlja svoj posao”, izjavila je Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo.

…

“Svake godine, na godišnjicu, pričamo o onome što se dešavalo na ovom mjestu u Sarajevu. Međutim, ne govorimo o tome kako ljudi nastavljaju sa životom, kako preživljavaju sve ove godine, kako zakon nije na njihovoj strani jer ne prepoznaje civilne žrtve rata. To je najbolnije od svega. Ljudi nemaju prava na ortopedski dodatak, banjsko liječenje”, istakla je Omanović.

Poručila je da se scene od tog dana nikada ne mogu zaboraviti.

“Slike se vraćaju i svaki put kada negdje eksplodira petarda. To neće nikada biti zaboravljeno”, poručila je Omanović.

Na današnji dan u masakru kod Gradske tržnice u Sarajevu ubijen je i Meho Zećo. Danas je tu bio njegov sin Ahmet.

“Ovdje je moj otac Meho ubijen. Tog dana je došao na Markale da uzme hranu, iako mu je supruga govorila da je opasno. Nažalost, završilo se njegovom smrću. Znamo ko ga je ubio, srpski agresori. To se nikada neće moći zaboraviti. Uvijek ćemo pamtiti ovaj dan, ne samo zbog njega nego i zbog svih ostalih koji su poginuli tokom rata u Bosni i Hercegovini”, izjavio je Ahmet.

Prvi masakr na ovoj sarajevskoj pijaci dogodio se 5. februara 1994. godine kada su srpske snage ubile 68, a ranile 142 civila.

Za zločine počinjene u Sarajevu, međunarodni sud u Hagu je osudio Stanislava Galića, komandanta sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske na doživotni zatvor.

Dragomir Milošević, koji je nastavio zločine nakon Galića, osuđen je na 33 godine zatvora, a nedavno je potvrđena kazna doživotnog zatvora Ratku Mladiću, komandantu glavnog štaba VRS-a.

Tog tragičnog 28. augusta 1995. godine, uslijed minobacačke granate ispaljene iz pravca Trebevića, ubijeni su: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglija, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.