Danas u Kantonu Sarajevo (KS) više djece djetinjstvo provodi u toplini hraniteljskih porodica nego u ustanovama, što je jasan dokaz da kao društvo i dalje snažno gajimo porodične vrijednosti, navode iz Službe za hraniteljstvo JU”Kantonalni centar za socijalni rad” Sarajevo.

Piše: Bedrudin Brljavac za Radiosarajevo.ba

Hraniteljstvo nije samo pravni okvir ili socijalna usluga – to je čin duboke ljudskosti koji djetetu bez roditeljskog staranja pruža ono najvrijednije: osjećaj pripadnosti i toplinu porodičnog doma. Dok sistem osigurava pravnu zaštitu, hranitelji su ti koji pružaju ljubav i sigurnost.

U praksi, hraniteljstvo predstavlja mnogo više od zakonske kategorije. Za dijete, ono znači novu šansu – šansu da ponovo izgradi povjerenje, da osjeti sigurnost i da odrasta u okruženju koje ga prihvata. U toplini doma, dijete dobija priliku da razvije zdrave emocionalne veze i stabilan osjećaj vlastite vrijednosti.

S druge strane, odluka da se postane hranitelj nosi sa sobom veliku odgovornost, ali i duboko lično ispunjenje. Hranitelji postaju oslonac djetetu u periodu kada mu je to najpotrebnije.

U savremenom pravnom sistemu Federacije Bosne i Hercegovine, Zakon o hraniteljstvu iz 2017. godine predstavlja ključni instrument zaštite prava djeteta i odraslih osoba.

Šta je zapravo hraniteljstvo i kome je namijenjeno?

Hraniteljstvo predstavlja oblik zaštite izvan vlastite porodice  kojom se djetetu ili odrasloj osobi osigurava odgovarajući porodični smještaj i zaštita u hraniteljskoj porodici dok se ne stvore pretpostavke za povratak djeteta u biološku porodicu ili do usvojenja djeteta.

Za dijete, hraniteljstvo znači priliku da odrasta u porodičnom okruženju gdje će dobiti potreban stepen brige, njege, pažnje i ljubavi, da ima osjećaj pripadnosti, da imaju nekog svog sa kim mogu podijeliti i radost i tugu, dakle priliku da odrasta u istim ili najsličnijim okolnostima kao i druga djeca tog uzrasta.

Za hranitelje, to je prihvatanje djeteta kao ravnopravnog člana porodice. To znači biti utočište i oslonac u trenucima nesigurnosti, gradeći djetetovo samopouzdanje iz temelja.

Centar za socijalni rad u svakom pojedinačnom slučaju bira onu hraniteljsku porodicu čiji profili, kapaciteti i kompetencije najbolje odgovaraju potrebama konkretnog djeteta, vodeći računa o njegovoj sigurnosti, razvoju, emocionalnim potrebama i stabilnosti, odnosno isključivo se rukovodeći najboljim interesom djeteta.

Ko može otvoriti vrata svog doma?

Hranitelj može postati samac ili par, a koji su državljani BiH, (izuzetak, strani državljanin sa stalnim boravkom u FBiH), punoljetni, imaju prebivalište u FBiH, poslovno sposobani, zdravstveno sposobani, imaju najmanje SSS (izuzetak niži stepen obrazovanja), izmiruju poreske obaveze, imaju kompetencije za zaštitu, čuvanje, njegu, odgoj i zadovoljavanje drugih potreba djeteta/odrasle osobe prema stručnoj procjeni Kantonalnog centra za socijalni rad i imaju stambene i materijalne uvjete za obavljanje hraniteljstva.

Važno je znati da hraniteljima pripada pravo na hraniteljsku naknadu i naknadu za izdržavanje hranjenika, kako bi se osiguralo da dijete ima sve što mu je potrebno, a hranitelj finansijsku podršku u ovoj misiji.

Put do hraniteljstva

Svako lice koje želi biti hranitelj podnosi prijavu mjesno nadležnom Centru za socijalni rad  na obrascu, propisanom od strane Federalnog ministra rada i socijalne politike.

Nakon podnesenog zahtjeva Stručni tim Kantonalnog centra za socijalni rad, vrši stručnu procjenu podobnosti za obavljanje hraniteljstva.

Prije smještaja djeteta u hraniteljsku porodicu Kantonalni centar za socijalni rad pribavlja saglasnost Ministarstva za socijalnu politiku, zdravstvo, raseljena lica i izbjeglice u pogledu naknade za rad hranitelja i naknade za izdržavanje hranjenika, nakon čega se hranjenik smješta u hraniteljsku porodicu.

Mnogi se pitaju: “Šta ako ne budem znao/la odgovoriti na djetetove potrebe?” Važno je znati da hraniteljstvo nije put kojim koračate sami. Iz JU “Kantonalni centar za socijalni rad” Sarajevo – Službe za hraniteljstvo poručuju da su oni vaš stalni partner.

Biti hranitelj znači biti djetetov vodič kroz život. Uloga hranitelja je da brinete o zdravlju, obrazovanju i sigurnosti djeteta, ali i da ga nauči vještinama za samostalan život.

Poseban i važan dio ove misije je čuvanje djetetovog identiteta. Hraniteljstvo poštuje djetetove korijene – njegovanje odnosa sa biološkom porodicom, kada je to u djetetovom interesu, što može biti ključno  za njegov emocionalni razvoj i stabilnost.

Hraniteljstvo nije usvojenje

Usvojenje je trajni smještaj djeteta, gdje se raskidaju veze sa biološkom porodicom, te se zasniva roditeljski, odnosno srodnički odnos. Nema naknade za staranje o djetetu.

Hraniteljstvo je privremeni smještaj, gdje se ne raskidaju veze sa biološkom porodicom. Postoji naknada za hranitelja kao i naknada za hranjenika. Dijete ostaje privremeno u hraniteljskoj porodici, a najkasnije dok je na redovnom školovanju. Dijete koje je smješteno u hraniteljsku porodicu ima pravo na kontaktiranje i viđanje biološke porodice. Hranitelj može biti lice od 25 do 65 godina starosti.

Najbolji interes djeteta

U središtu svake odluke, svakog postupka i svake intervencije Centra za socijalni rad stoji jedan, neprikosnoven princip: najbolji interes djeteta. To nije samo pravna kategorija iz konvencija i zakona, već temeljni putokaz koji osigurava da svako dijete dobije priliku za rast u sigurnom, stabilnom i poticajnom okruženju.

Primjena ovog principa u praksi nikada nije šablonska. Ona podrazumijeva duboku, individualnu procjenu djetetovih emocionalnih, razvojnih, zdravstvenih, obrazovnih i socijalnih potreba. Poseban senzibilitet pokazuje se prema pravu djeteta na održavanje kontakta sa biološkim srodnicima – ali isključivo u onim slučajevima kada stručna procjena potvrdi da su ti odnosi zdravi i u djetetovom interesu, navode iz “Kantonalnog centra za socijalni rad” Sarajevo.

Kanton Sarajevo kao lider

Hraniteljstvo je više od krova nad glavom – ono je sigurna luka. Podaci iz JU “Kantonalni centar za socijalni rad“ Sarajevo pokazuju jasno opredjeljenje: cilj je da svako dijete osjeti porodičnu toplinu umjesto institucionalnog okruženja.

S druge strane, za same hranitelje ovo je poziv koji mijenja život. Prihvatiti dijete kao ravnopravnog člana domaćinstva, biti mu utočište, pružati sigurnost i toplinu dok ono razvija samopouzdanje, zadatak je koji nosi ogromnu odgovornost. Zbog toga, hranitelji nisu sami – u svakom koraku prati ih stručni tim Centra za socijalni rad.

Kanton Sarajevo je jedini u Federaciji Bosne i Hercegovine koji ima formiranu posebnu organizicionu jedinicu Službu za hraniteljstvo, koja se bavi promocijom, razvojem i svim drugim aspektima hraniteljstva.

“Naša je zajednička vizija da svako dijete dobije toplinu doma i svoje ‘laku noć’ izgovoreno u krugu porodice, jer je to jedino mjesto gdje dječije srce može rasti osjećajući se voljeno, zaštićeno i istinski nečije“, navode u ovoj kantonalnoj ustanovi.

Danas u našem kantonu više djece svoje djetinjstvo provodi u toplini hraniteljskih porodica nego u ustanovama, što je jasan dokaz da se kao društvo snažno okrećemo porodičnim vrijednostima. Taj trend nam ulijeva nadu jer pokazuje da zajednica prepoznaje hraniteljstvo kao najbolji put za sretnije i sigurnije odrastanje svakog djeteta.

Ipak, cilj vlasti i struke je jasan – da broj djece u ustanovama bude sveden na minimum. Da bi se to ostvarilo, Centar se suočava sa svojim najvećim trenutnim izazovom: potreban nam je veći broj hraniteljskih porodica.

“Naš cilj je da svako dijete ima dom. Pridružite se 99 porodica koje već mijenjaju živote.”

Različiti putevi podrške

Postoji nekoliko vrsta hraniteljstva, a to su: tradicionalno hraniteljstvo – za djecu koja nemaju odstupanja i smetnji u razvoju, specijalizovano hraniteljstvo – za djecu koja imaju odstupanja i smetnji u psihofizičkom razvoju, hitno hraniteljstvo – za djecu kojima se radi njegove sigurnosti, zaštite ili drugih životnih potreba mora hitno osigurati privremeni smještaj u hraniteljsku porodicu do prestanka rizične, odnosno nepovoljne situacije i stvaranja uslova za njegov povratak u vlastitu porodicu ili do osiguravanja drugih oblika zaštite i povremeno hraniteljstvo – za djecu koja su u procesu pripreme za stalni smještaj i prilagođavanje na porodični način života (najduže 3 mjeseca u neprekidnom trajanju).

Pravo na porodicu nema alternativu

Bez obzira na vrstu – tradicionalno, specijalizovano, hitno ili povremeno – hraniteljstvo ima jedan imperativ: osigurati djetetu pravo na odrastanje u porodičnom okruženju.

Očekivane zakonske izmjene u narednom periodu trebale bi dodatno olakšati ovaj proces, ukloniti administrativne barijere i omogućiti hraniteljima da se fokusiraju na ono najvažnije – dobrobit i razvoj djeteta.

Vaša ruka može biti ona koja će prekinuti samoću jednog djeteta. Budite taj most.

Za više informacija o tome kako postati hranitelj, kontaktirajte JU “Kantonalni centar za socijalni rad” Sarajevo – Službu za hraniteljstvo, Ul. Gatačka br.80, 71000 Sarajevo.