U novom izdanju Q&A navijači su imali mogućnost postaviti pitanja Aleksi Pejiću i Marku Karamarku. U nastavku pogledajte odgovore koji su snimljeni u prodajnom centru Penny plus.

Aleksa Pejić:

Zašto si bukvalno shvatio rečenicu „glavom na kopačku“, komentar na tu situaciju?

Mislim da je u toj situaciji bio jedini način da dođem do lopte na taj način. I nekako sam odgojen da uvijek dam sve od sebe. I isto bih uradio i sljedeći put. Mislim, nacrtalo se da uradim tako i opet bih uradio isto.

Kakav je osjećaj biti kapiten Želje?

Biti kapiten bilo kojeg kluba je velika privilegija. Pogotovo kluba koji je najveći u državi, koji ima armiju navijača iza sebe. Pored toga što je stvarno lijepo, nosi jednu dodatnu odgovornost sa sobom. Mislim da me gura da budem bolji i trudim se u tu ulogu da pomognem i ekipi. I da obradujemo navijače svi zajedno.

Ko je zadužen za atmosferu u ekipi?

Iskreno svi pomalo. Realno, znaš i ti, svi pomalo. Dobro nam je atmosfera. Svlačionica je stvarno sjajna. Svi pomalo i svi ponekad. Ne bih nikog izdvajao posebno, ali realno svi smo tu. Svako uzme jedan dan i onda je dobro.

Ko u ekipi ima najlošiji izbor muzike?

Bojan Nastić.

Da li vam atmosfera na Grbavici daje vjetar u leđa ili dodatni pritisak?

Meni lično vjetar u leđa i mislim da je većini ekipe tako. Jer je stvarno fenomenalna atmosfera, pogotovo prije utakmice kad ide himna. Tako da stvarno je lijepo igrati. Ne može da se poredi kad igramo kući pred punim tribinama i negdje gdje nema puno navijača. Puno je lakše igrati kući.

Koliko si znao o Želji prije dolaska?

Pa iskreno znao sam da je generalno najveći klub u Bosni, da ima najveće navijače i da je među najvećim klubovima na Balkanu. Ali iskreno nisam puno toga pratio, generalno.

Vježbaš li šut na treningu?

Pa vježbamo. Generalno, danas smo baš radili završnicu. Tako da vježbamo to svake nedjelje, jedno-dva puta nedjeljno. Ali to je nešto i od ranije kroz karijeru. To je nešto što imaš.

Tvoj najdraži trenutak u Želji?

Pa ima ih više, ali evo, hajde, izdvojio bih ovaj prethodni sad, posljednji ovaj gol protiv Čelika, zato što je neka atmosfera bila baš dobra, 105 godina, pun stadion do zadnjeg mjesta, fenomenalna koreografija i lijep gol. Tako da je to, izdvojio bih taj. Recimo da nije poništen gol u derbiju, koji je prošle godine i ti još nisi bio tu. To bi bio derbi, to bi mi bio najdraži moment, ali obzirom da jeste, izabraću ovaj gol protiv Čelika, da mi je to najdraži moment.

Najbolji saigrač prije Želje?

Da, bilo je dobrih igrača, recimo evo, izdvojio bih Kevin Wimmer, igrali smo zajedno u Austriji, on je igrao u Tottenhamu, u Stoke Cityju, ima baš fenomenalnu karijeru. Marco Grull, on je isto baš, baš dobar igrač, trenutno igra za Werder Bremen. Eto, njih dvojicu bih. Sad ovako na prvu ne mogu, da ne razmišljam, da ne gubim vrijeme.

Omiljeno navijanje Manijaka, a da nije Grbavica, možeš li zapjevati?

I nožem i lance i pajserom u glavu…

Možeš li potpisati doživotni ugovor sa Željom?

Pa, što se mene tiče, mogu, ali to nije do mene. Ja imam svoj ugovor ovdje još dvije godine, pa postoje ljudi koji odlučuju. Lijepo je ovdje, slatko je velika satisfakcija igrati pred navijačima ovim i za ovako veliki klub.

Da si se rodio u vremenu Titanica, da li bi ga spasio utapanja?

Dao bih sve od sebe, ali da li bih ga spasio, vjerojatno ne bih.

Posljednji film koji si gledao?

Iskreno ne gledam puno filmove, tako da se ni ne sjećam. Gledao sam nedavno Whisper Man.

Koji je najveći klub koji ti je “propao”, a trebao si potpisati?

Augsburg.

Ili ih je bilo više klubova? Ne, pa to je najveći. Trebao sam ići tamo, ali koljeno… Da, to je klasična priča, ali ovo je stvarno… Otišli prižnji. To tako… Dobro, nećemo sad pričati.

Protiv koga ti je bilo najteže igrati u karijeri, igrač i klub?

Najteže u karijeri… Pa možda protiv Salzburga te jedne godine u Rapidu. Jer su oni baš imali jaku ekipu i mi smo se nešto mučili sa kombinovanim sastavom.

Omiljeni klub u Evropi?

Milan.

Koji saigrač bi u Penny Plusu prvo otišao na odjel alata, a ko na odjel hrane?

Pa na odjel alata prvo Nasta (Nastić). Sigurno. A na odjel hrane, Samke (Radovac).

Da li misliš da imamo kvalitet da budemo u top četiri ove sezone?

Pa po meni imamo, sigurno. Mislim da smo to pokazali do sad, samo treba tako da nastavimo.

Sjećaš li se utakmice protiv Želje u Turskoj sa Proleterom?

Sjećam se, sjećam se. Utakmica, to je bila prijateljska 1:1, mislim da se završila. 2019. ili 2020. Koga sam čuvao, ne mogu se sjetiti koji igrač u sredini, ali recimo zapamtio sam Acu Kosorića. I Amar Osim je bio trener. Tako da toga se sjećam. Imao sam dobru šansu, u stativu, sam pogađao iz nekog šuta.

Kako ti je bilo u Rapidu? Je li ti to najveći klub u Austriji i šta bi iz Rapida prenio u Želju?

U Rapidu mi je bilo stvarno sjajno godinu dana, gdje sam bio standardan i odigrao sam bukvalno skoro svaku minutu u sezoni, dok se nisam povrijedio na prvi dan ljetnih priprema za novu sezonu. Tako da ta prva sezona mi je baš u sjajnom sjećanju. To je najveći klub u Austriji, isto kao što je Željo u Bosni. Najviše navijača, najvjerniji navijači.

Možeš li dovesti Ifeta Đakovca u Želju?

Mogu da ga pitam. Ali baš dobar igrač, on bi nam značio puno.

Je li više voliš igrati kao libero ispred stopera ili u paru sa još jednim zadnjim veznim?

Pa kako kad, generalno više volim da imam još jednog sa mnom da nekad mogu da odem i gore, da se ponudim iz drugog plana. Kad si sam jedna šestica, onda moraš uvijek ti ostaviti taj ispred.

Marko Karamarko:

Koliko dugo poznaješ Ivana Rakitića i kako je došlo do poznanstva?

Pa Ivan je sa 19 godina došao u Schalke. Čini mi se ili 18. Ja sam tad imao 14 godina i naše obitelji se poznaju. Pa je bio na početku njegovog perioda u Schalkeu kod nas. I tako smo se i upoznali i od tad smo stvarno veliki prijatelji, kao familija. I to je već unazad 18-19 godina, ja mislim. Često sam ga pitao kako se osjeća pred tim penalima, pred tim velikim utakmicama. Ali on je uvijek govorio da nema neki izraženi osjećaj, da je to kod njega tako da se osjeća jednostavno sigurno i pred tim utakmicama je miran i staložen. I takav je isto i u privatnom životu, kako ga ja znam, da uvijek kaže laganini, sve ćemo riješiti i tako mu je cijela karijera.

Kakav je osjećaj igrati za Želju i komentar na atmosferu na Grbavici?

Pa osjećaj je izvanredan. Na Grbavici, što se mene tiče, ja bih odigrao rađe 33 utakmice na Grbavici bez da se igra ovo vani, jer je osjećaj stvarno super. Podrška je odlična i mislim da u Bosni sigurno nema nijedan klub tako izražen. Naravno, to je velika odgovornost, ali mi igramo za taj osjećaj i to je sastavni dio koji trebamo i da osjećamo i da ga ispunjavamo.

Ko je najduhovitiji u ekipi?

Uh, pa ima više igrača koji su jako duhoviti, ali mislim da bih tu u sklop stavio Nastu (Nastić), Tareta (Abdulahović), ti… Isto kod fizioterapeuta kad smo tamo. ONjih trojica su isto izvanredni. Uvijek je smijeh, atmosfera je pozitivna. Još kad se Dino (Pekić) uključi, to je onda… Zezanje. Realno je baš dobra atmosfera.

Da možeš dovesti u Želju jednog saigrača iz karijere, ko bi to bio?

Mislim da bi to bio Ivan Krstanović. S njim sam igrao u Slaven Belupu. Čovjek iz svih pozicija zabija golova. On je preko 120 golova zabio u HNL-u, igrao je za Dinamo, Rijeku. Izvanredan igrač, stvarno izvanredan špic.

A ko ti je uzor u fudbalu?

Kad sam bio mali, bio mi je Gattuso.

Koji ti je najdraži grad u Hrvatskoj?

Pa najdraži grad je Zadar, ali pored Zadra sigurno Vinkovci. Da, tamo sam započeo u prvoj HNL da igram i ljudi su izvanredni. Taj mentalitet grada je poseban i drugačiji od svih drugih gradova u Hrvatskoj. Tako da bih rekao čak i Vinkovce. Tamo mi je jako drag grad.

Komentar na rad trenera Muslere. Kakvi su treninzi, autoritet i koja je filozofija igre?

Treninzi su jako intenzivni, bih rekao. Do sad nisam doživio da je jedan trening bio isti. Uvijek su drugačije vježbe. Rad je jako na visokom nivou. Jako je zahtjevan. Sve vidi i vidi kad pogriješiš dva puta. Odmah ti kaže. Voli da je sve po koncu. Traži da izvlači iz tebe najbolje. Filozofija igre sigurno je da što više imamo loptu i što više igramo. Samo ja mislim da je to trenutno malo problem. Jer mi nismo uigrani, ali to se teži na treningu.

S kim se najviše družiš iz ekipe?

Najviše se družim sa Bojanom Nastićem. S tobom. Eto, nekad i Tare upadne, ali…

Može li Ibršimović do poziva za A reprezentaciju?

Pa ja mislim da može sigurno. Kroz dvije, tri godine. On ima jako velik kvalitet. Vidi se ta škola koja je prošla isto u Njemačkoj. Mirnoća. Još igra na poziciji koja njemu nije primarna. Da, desna noga. Ali mislim da će mu to puno pomoći. Ima dobre predispozicije fizički. Da, jako je brz. Ima dobru tehniku. Ja mislim da ako on samo bude normalan u glavi kao što jeste.

Ko bi se iz ekipe najbolje snašao kao radnik ovdje u Penny Plusu?

Huske (Husković) bi se snašao sigurno. Huske bi se snašao. Priča više jezika, voli puno da zuji, da priča. I jako je simpatičan. Jeste, bio bi dobar sa mušterijama. On je sa svima ovako dobar, voli svima da popriča.

Dinamo ili Hajduk?

Nijedni ni drugi. Cibalija, Vinkovci.

U kojem klubu si najbolje igrao prije Želje?

Mislim da sam imao najbolji period u Vinkovcima i u Žalgirisu kad sam igrao gdje smo osvojili dva puta ligu i dva kupa.

Omiljena pozicija u timu je li to desni bek ili neka druga?

Pa ja mislim da desni bek igram najrađe ili u trojci stoper, poludesno.

Smatraš je da ekipi treba vremena za uigravanje i popravljanje fizičke spreme, jer ste se kasno okupili?

Da, sigurno, sigurno. To je indikator, isto zadnje dvije utakmice, gdje se vidjelo da smo mi već bili ono istrošeni, manje smo igrali i više smo nabijali. Ja mislim da je to isto umor, psihički umor i mislim da se mi u potpunosti još i ne poznajemo, jer ja pola ekipe znam, u stvari cijelu ekipu, mjesec dana i koji dan.

Najbolji igrač kojeg si čuvao?

Pa rekao bih Robert Lewandowski. Igrali smo u kupu protiv Dortmunda. Marco Reus, Ivan Perišić. Strašna ekipa. Gündogan.

I kako je čuvati Lewandowskog?

Imaš osjećaj da mu ne možeš prići. Kao da ima neku auru oko sebe kad je primi. Da si ti uvijek nekako da odeš do njega, ali… To je neki svemirski nivo.

Najbolji trener u karijeri?

Pa jedan koji me sigurno odlikao je bio moj trener Nils Drube. U Njemačkoj kad sam igrao u Munsteru. On ti je sad jedan od glavnih skauta u Augsburgu. I on mi je sigurno dosta toga pomogao u te dvije godine u U19. Tako da bih rekao on.

Mišljenje o gradu Sarajevo?

A ja sam već bio jednom, živio u Sarajevu prije, sa 13 godina, pola godine dok sam bio u Olimpiku pod trenerom Jusufbegovićem. Bio sam tu pola godine i meni je grad super. Ja znam sva ta mjesta. Ja sam živio u Buća potoku, imam i prvu tetovažu iz Sarajeva, na Ciglanama. Tako da baš se lijepo osjećam. I raja je baš super. Ljudi su fenomenalni. Topli, srdačni, otvoreni. Tako je. I mislim da to rijetko gdje ćeš vidjeti vani.

Ćevapi ili burek?

Ćevapi, da, sto posto.

Je li više voliš da tvoj tim ima posjed ili da stoji u bloku i čeka tranziciju?

Pa zavisi šta će mi to dobro donijeti. Ako mi igramo super, a nemamo bodove, onda rađe tranzicija, blok i tri boda. A ljepše da imaš posjed.

Mišljenje o Korori?

Za svoje godine, na jako visokom nivou, prvi dodir on ima, šut ima, ja mislim da on ima dobre predispozicije, da bude jako dobar nogometaš i da bude uspješan, da ima uspješnu karijeru. Njemu treba samo vremena, ali ja vjerujem u njega da će to postići. I sjajan je momak, radan. Glava mu je na mjestu. Najbitnije da je radan, znaš.

Ko je najtiši u ekipi, ako uvijek ima neki komentar?

Najtiši je, ja mislim, koga skoro nikad ne čujem, Guzman. Pa ovi mlađi. A ko uvijek ima neki komentar? Pa ja bih rekao Bojan. Tare. Deni ponekad.

Kako izgleda poluvrijeme u svlačionici? Šta šef priča?

Pa zavisi koja je situacija. Protiv Sloge nije bilo ugodno. Da. Tu je ušao i probudio nas je. Ali većinom uvijek nam ukaže kako moramo bolje da stojimo. Šta ćemo sljedeće da napravimo. Šta nismo tako dobro napravili. Uvijek nam kaže u nekom mirnom tonu šta trebamo, kada trebamo. Tako da ima dobar miks. Ja bih rekao.