Poslujmo zeleno – Projekat u saradnji sa Fondom za zaštitu okoliša FBiH
Distributivna i 110 kilovoltna (kV) prenosna mreža su skoro iskorišteni kapaciteti.
Prostora ima još na 220 kV i 400 kV prenosnoj mreži, a i ti kapaciteti će se relativno brzo popuniti.
Prema najnovijem izvještaju međunarodnog istraživačkog centra za klimu i energiju Ember, lani su u vjetroelektranama proizvedena 2.304 teravatsata (TWh) električne energije, za 9,8 posto više nego godinu ranije, čime je njihov udio u ukupnoj svjetkoj proizvodnji tog energenta povećan sa 7,3 na 7,8 posto. Obimom proizvodnje od čak 886 TWh ubjedljivo je prednjačila Kina, dok je po 54-postotnom udjelu vjetroelektrana u ukupnoj proizvodnji električne energije bez premca Danska.
Bosna i Hercegovina, gdje je iskorištavanje energije vjetra još u povojima, daleko je od navedenih brojeva i procenata, budući da pokazatelji Nezavisnog operatora sistema u BiH govore da prošlogodišnjih 357 gigavatsati (GWh) iz vjetroelektrana čine tek dva posto ukupne bosanskohercegovačke proizvodnje električne energije. No, potencijala za napredak itekako ima.
“Uzimajući u obzir tehničke, ekonomske, prostorne i ekološke parametre, realni potencijal za proizvodnju električne energije u vjetroelektranama se kreće oko 2.000 megavata (MW) i trenutno je iskorišten sa manje od sedam posto.
U naredne tri-četiri godine se realno očekuje da se u pogon priključi blizu 700 MW vjetroelektrana, sa godišnjom proizvodnjom energije oko dva TWh i oko 1.500 MW solarnih elektrana, sa godišnjom proizvodnjom od 2,1 TWh, i to najviše od privatnih kompanija, tako da će njihove cijene biti tržišne. Znači, u Bosni i Hercegovini treba u narednih nekoliko godina očekivati proizvodnju od 19 TWh, dok će se potrošnja održati na godišnjem nivou nešto višem od 12 TWh. Prateći problem ovako proizvedene energije bit će balansiranje, te je potrebno razmišljati o skladištenju energije, koristeći akumulacione i pumpne elektrane, akumulatore i druge načine skladištenja”, ističe u izjavi za Business Magazine prof. dr. Zijad Bajramović, predsjednik Bosanskohercegovačkog komiteta Međunarodnog vijeća za velike električne sisteme (BH K CIGRE).
Ograničavajući faktori
U Republici Srpskoj do sada dodijeljene koncesije za izgradnju tri vjetroelektrane, ukupne instalirane snage oko 165 MW, ali još nijedna nije izgrađena
Na pitanje o dominantnim preprekama za veće oslanjanje BiH na električnu energiju iz vjetroelektrana, te u tom kontekstu eventualnim manjkavostima u važećoj zakonskoj regulativi koje otežavaju izgradnju i funkcioniranje te vrste elektroenergetskih objekata, Bajramović potcrtava da su glavni ograničavajući faktori za veću proizvodnju električne energije iz vjetra “problemi povezani sa balansiranjem te uslovima za priključenje novih vjetroelektrana”.
“Prepreku masovnoj izgradnji elektroenergetskih objekata predstavlja kapacitiranost elektrodistributivne i elektroprenosne mreže.
Distributivna i 110 kilovoltna (kV) prenosna mreža su skoro iskorišteni kapaciteti. Prostora ima još na 220 kV i 400 kV prenosnoj mreži, a i ti kapaciteti će se relativno brzo popuniti.
Dakle, uslov za izgradnju novih proizvodnih objekata je proširenje elektrodistributivne i elektroprenosne mreže. Pošto se radi o značajnim finansijskim sredstvima, pitanje je ko će finansirati to proširenje – javni ili privatni sektor. S druge strane, nemogućnost domaćih investitora da obezbijede finansiranje ovako velikih projekata i nespremnost bankarskog sektora za njihovo finansiranje je ograničavajući faktor prilikom izgradnje vjetroelektrana.
U naredne tri-četiri godine se očekuje da se u pogon priključi blizu 700 MW vjetroelektrana, sa godišnjom proizvodnjom energije oko dva TWh
Ne postoji agencija koja treba da izdaje garancije o porijeklu energije, nema aukcija, niti se očekuje u skorije vrijeme formiranje domaće berze električne energije. Značajno se kasni sa donošenjem prostornih i urbanističkih planova te izdavanjem potrebnih dozvola.
Doneseni su dobri zakoni u Parlamentu FBiH, ali, nažalost, nema još svih provedbenih akata”, rezmira Bajramović.
Kada je, pak, riječ o odnosu visine ulaganja i profita, odnosno isplativosti izgradnje vjetroelektrana, posebno u poređenju sa drugim elektroenergetskim objektima, on objašnjava da izgradnja vjetroelektrana zahtijeva ulaganja u zemljište, nabavku i instalaciju generatora, vjetroturbina, priključka na električnu mrežu i operativne troškove, precizirajući pritom da su troškovi izgradnje zbog velike ponude u zadnje vrijeme značajno pali, “tako da su za objekte velike snage (preko 50 MW) cijene vjetroelektrana 1,6 miliona KM po MW, solarnih elektrana 1,2 miliona KM/MW, a protočnih hidroelektrana tri miliona KM/MW”.
“Kod objekata manje snage (ispod 50 MW) cijene izgradnje po MW su veće.
Povrat investicije kod vjetroelektrana iznosi oko sedam godina, dok kod solarnih elektrana i protočnih hidroelektrana je osam godina. Sve ovo bazirano je na berzanskoj cijeni električne energije od 90 eura po MWh.
Vrijeme povrata investicije proizvodnih objekata manje snage je duže. Kod termoelektrana je teško sada dati realnu cijenu koštanja MW, jer se odustaje od izgradnje proizvodnih objekata sa fosilnim gorivima. Izgradnje termoelektrana su predstavljale državne projekte koji su rađeni zato što su doprinosili stabilnosti elektroeneregtskog sistema i vrijeme povrata je znatno duže”, naglašava Bajramović.
Da postoji značajan neiskorišteni vjetropotencijal slažu se i u Ministarstvu energetike i rudarstva RS, odakle apostrofiraju da on na području manjeg bh. entiteta u ranijem periodu nije bio dovoljno istražen “zbog činjenice da je Republika Srpska imala veliki neiskorišteni hidropotencijal i značajne projekte velike instalisane snage koji su planirani svim strateškim dokumentima”.
“Nakon izvršenih istraživanja, utvrđeno je da postoji i značajan vjetropotencijal, a prema Strategiji razvoja energetike RS prosječna brzina vjetra na visini od 50 metara iznosi 7,7 metara u sekundi. Tehnički iskoristiv potencijal vjetrelektrana iznosi oko 640 MW na 13 najperspektivnijih lokacija, koje su uglavnom na području Hercegovine”, sumiraju iz Ministarstva u izjavi za Business Magazine, uz opasku da su u RS do sada dodijeljene koncesije za izgradnju tri vjetroelektrane, ukupne instalirane snage oko 165 MW, ali da još uvijek nijedna izgrađena, jer još traje faza pribavljanja potrebnih saglasnosti i dozvola.
Dodjela koncesija
Prenosna 220 kV mreža na području Operativnog područja Mostar, na koju se priključuje većina novih proizvodnih objekata, stara je više od 50 godina
“Koncesije su dodijeljene za izgradnju VE Hrgud, opština Berkovići (procijenjena instalisana snaga 60 MW, koncesionar Elektroprivreda Republike Srpske), VE Grebak, opština Nevesinje (procijenjena instalisana snaga 66 MW, koncesionar privatni investitor VE Grebak) i VE Planik, opština Bileća (procijenjena instalisana snaga 39,6 MW, koncesionar privatni investitor B&B sunce i vjetar).
Očekujemo da će u narednoj godini biti izgrađena vjetroelektrana Grebak, za koju se provode i pripremne radnje na terenu, a nadamo se da će druge dvije biti izgrađene u 2026. godini.
Pored toga, postupajući po inicijativi više privatnih investitora, provode se konsultacije i sagledava mogućnost izgradnje većeg broja vjetroelektrana na području opština Nevesinje, Berkovići i Kalinovik”, napominju iz Ministarstva.
Slično kao i Bajramović, u Ministarstvu kao jedan od osnovnih hendikepa u kontekstu intenzivranja izgradnje vjetroelektrana vide troškove balansiranja, odnosno priključivanja na prenosnu mrežu.
“Postrojenja veće instalisane snage kao što su vjetroelektrane, kao neupravljivi izvori, moraju snositi trošak balansiranja i obezbjeđenja električne energije iz drugih stabilnih izvora u slučaju kada nemaju vlastitu proizvodnju, a to zahtijeva značajna sredstva.
Ovakva postrojenja moraju se priključiti na elektroprenosnu mrežu, koja nije kapacitirana za prihvat velikog broja postrojenja velike instalisane snage, a koja se uglavnom nalaze na području Hercegovine, gdje je najveći potencijal za izgradnju vjetroelektrana, ali i solarnih elektrana.
Interes za izgradnju solarnih elektrana je mnogo veći, jer je njihova izgradnja mnogo jednostavnija, dok je izgradnja vjetroelektrana mnogo zahtjevnija. Manji je broj proizvođača vjetroturbina, snaga vjetroturbina se konstantno povećava, što utiče na povećanje njihovih gabarita i značajno otežava transport zbog ograničenog broja prevoznika i potrebe rekonstrukcije saobraćajnica”, zaključuju iz Ministarstva.
Prekogranična saradnja
“S obzirom da je najveći broj (i snaga) postrojenja iz obnovljivih izvora energije koncentriran na uskom, pograničnom području
Izvor: ( business-magazine.ba / 033.ba )
