JU Bosanski kulturni centar KS i izdavačka kuća Art Rabic najavljuju predstavljanje knjige “Mario Mikulić – Sjećanja, slike crteži, govori i pisanja”, autora Gorana Mikulića, povodom obilježavanja 100 godina od rođenja velikog umjetnika. Knjigu će u utorak, 16. aprila, u 19 sati u galeriji BKC-a predstaviti: Nada Salom, nekadašnja urednica redakcije za kulturu lista Oslobođenje, prof. dr. Kemal Hanjalić, jedan od najpoznatijih gradonačelnika Sarajeva, Dragana Glumac, članica Opere Narodnog pozorišta Sarajevo i Goran Mikulić, autor i izdavač knjige.

“Postoji drevna istočnjačka legenda o slikaru geniju. Ona glasi otprilike ovako: slikar je bio obdaren toliko da je na platnu i papiru stvarao život ljepši i čudesniji od onog stvarnog.
Jednog dana slikar, ne zna se razlog, a on nije ni bitan, kada završi svoje platno uputi se tim naslikanim predjelima, preseli se na sliku, i iščezne. Ljudi i danas gledaju te divne slike tražeći i slikara na njima. Možda će ga i slike vratiti iz večnosti i u prolaznost i svakodnevnicu.

Za slikara Marija Mikulića mogla bi legenda da glasi da lirskom nežnošću i stvaralačkim umijećem preseljava ljude i pređete na svoja platna. Sa njima živi i druži se u snu i na javi. Oni bez Marija bili bi zaboravljena ubogost i čamotinja. A on bez njih izgubljenih na ovoj balkanskoj vetrometini.
Mario Mikulić pripada generaciji slikara koja je na pragu drugog svetskog rata napuštala djetinjstvo i tek zakoračivala u nestašnu mladost. Ali za četiri godine ratnih užasa ta plejada talentovanih likovnih stvaralaca (Dušan Džamonja, Stojan Ćelić, Zlatko Prica, Jože Ciuha, Aleksandar Zarin, Mladen Srbinović) stilga je do samih visina zrelosti i zbilje.
I odmah u osvit slobode ostavili su puške i latili se kičice i dleta, i otpočeli učiti i stvarati u isto vrijeme — sa zanosom kakav imaju samo rijetke generacije koje su između života, slobode i smrti stavile znak jednakosti. Mario Mikulić i cijela pomenuta generacija potom je iz decenije u deceniju darivala našem likovnom stvaralaštvu, našoj kulturnoj baštini umjetnička djela trajne vrednosti.
Više nego i jedan od njih Mario Mikulić potražio je stvaralačka izvorišta u ljudima svoga podneblja. Čitao je na njihovim licima istoriju, radost i patnje, pouke i poruke I izrastao je u jednog od najboljih portretista jugoslovenskog likovnog stvaralaštva.

Drugo bitno obeležje Marija Mikulića jeste u tome što je u duhu najboljih naših i evropskih slikarskih tradicija umio da spozna i osvijetli socijalno obilježje pejzaža i likova i da im otkrije snagu i ljepotu.
Profesionalno sam pratio stvaralaštvo Marija Mikulića od izložbe do izložbe — i uvijek iznova doživljavao njegovu snažnu povezanost sa ljudima i podnebljem naših prostora, sa raspećima i izletima našeg vijeka. On je njihov pjesnik bojama. Govornik platnom Mislilac složenim slikarskim kompozicijama koji taj život dešifruju i objelodanjuju. Niko kao on na tako inpresivan način nije dao lice ulice. To je pozornica življenja kao mostovi i vode kod Ive Andrića.

Kada sam pre nekoliko godina sa pjesnikom Izetom Sarajlićem svratio u njegov atelje u Vase Miskina 19 u Sarajevu bio sam opčinjen Marijevim duhom i čarom pripovijedanja o dragoj teta Katici čiji portret kao amajlija, talisman stoji na zidu pored štafelaja, koja ga je othranila i naučila moralnoj azbuci življenja, o Ivi Andriću i Meši Selmoviću, o sudbini čistačice Milke, o ratnim drugovima i mnogim drugima sa kojima je prijateljovao i preselio ih na svoja platna. Riječima o stvaranju legende poče ovaj tekst pa tako i završava. Legenda danas — ljubitelji slikarstva Marija Mikulića uživajući u ljepoti — prepoznaju sebe i svoj vijek na njegovim platnima. Legenda sutra. A one koje će tek da dovede novi vijek pred njegove slike siguran sam da će preko njih upoznati dijelić naših ljubavi i ljepota.”