Kada sam prije šest godina radio reportažu o Malom farmeru iz Zavidovića, mislio sam kao i mnogi drugi da će ova farma trajati kratko. No, zahvaljujući upornosti, radu i znanju, obitelj Alena Jusupovića uspješno vodi farmu. prva registrirana farma magaraca u Bosni i Hercegovini već dvanaest godina. Prije nekoliko dana sam se ugodno iznenadio koliko su se širili, kupovali zemljišta, gradili zgrade. Sve zahvaljujući magarećem mlijeku koje je sve traženije. Kako bismo što više približili potražnju za ovim jedinstvenim proizvodom, treba reći da se u vrijeme korone na mlijeko čekalo i do 45 dana. Proizvod je bio toliko tražen u to vrijeme, a ništa manje ni danas.
– Uvijek idemo korak ispred vremena. Već smo dobili stroj koji će svježe mlijeko pretvarati u prah, a zatim u kapsule koje se mogu nositi posvuda i koristiti bez straha da će se mlijeko pokvariti. Koliko ja znam, samo takav stroj radi još u Italiji. Možemo biti zadovoljni dosadašnjim poslom, a zahvaljujući mlijeku magarci su nam zaradili traktor, kamion, bungalove i još mnogo toga. Krajišnici su u Zavidovićima iznajmljivali apartmane i hotele kako bi rano ujutro pili svježe magareće mlijeko. Tada smo došli na ideju da napravimo dva bungalova u kojima će moći prenoćiti, a ujutro imati “terapiju” magarećim mlijekom. Uskoro ćemo te bungalove staviti na tržište”, kaže Alen Jusupović, magistar poljoprivrede i čovjek koji je pokrenuo farmu u Zavidovićima.
Alenova majka, Sakiba Jusupović, od prvog dana nije sumnjala u njegovu viziju posla s farmom magaraca.
-Kada je Alen doveo prvog magarca na našu farmu, bili smo toliko sretni da vam to ne mogu opisati. Uvijek smo ga podržavali i kao što vidite, nismo pogriješili. Dolaze i poznate osobe, a posljednji je u privatni posjet došao Johann Satler, veleposlanik Europske unije za Bosnu i Hercegovinu. Bio je oduševljen našom farmom i gostoprimstvom. Čak smo i pjevali zajedno. Kada je odlazio iz Bosne i Hercegovine, pozvao je i Alena na oproštajnu večer. Nevjerojatno je koliko je čovjek jednostavan i ugodan. Moj zadatak je muž magarcu. Krenem u šest ujutro i završim posao do devet sati. Onda šaljemo mlijeko autobusom, brzom poštom, ljudi dolaze na farmu ili uzimamo ono što je u blizini i tako vrijeme prolazi kad je obitelj složna, sve se može. Poručila bih samo mladima da se više posvete poljoprivredi jer vrijeme ide, ja vam kažem da je poljoprivreda spas”, zaključuje svoju priču Sakiba. Više pogledajte u video reportaži.
Tekst i foto: Srećko Stipović
