Iako je pojam ‘beskućnik’ duboko ukorijenjen u teoriji i svakodnevnom govoru, pa i među samim socijalnim radnicima, u Bosni i Hercegovini ova kategorija pravno uopće ne postoji.

Prema podacima Centra za socijalni rad, u Kantonu Sarajevo je trenutno evidentirano 27 osoba koje se nalaze u situaciji beskućništva, što predstavlja blagi porast u odnosu na ranije godine. Međutim, umjesto pod terminom beskućnici, ove osobe se u domaćem zakonodavstvu vode pod potpuno drugačijom i znatno širom definicijom.

O sistemskim problemima, zakonskim prazninama i izazovima sa kojima se socijalni radnici svakodnevno suočavaju na terenu, u programu TV Sarajevo govorila je Mirsada Poturković, istaknuta stručnjakinja iz oblasti socijalne zaštite.

Zakon ne prati stvarnost: Ko su “lica sa društveno neprihvatljivim ponašanjem?”

Poturković je upozorila da važeći Zakon o osnovama socijalne zaštite FBiH, kao i kantonalni zakoni, uopće ne normiraju beskućnike kao posebnu kategoriju korisnika.

“Naše norme umjesto toga definiraju ‘lica sa društveno neprihvatljivim ponašanjem’. U tu kategoriju država razvrstava osobe sklone besposličarenju, skitnji, ovisnostima ili one koje se zatiču na ulicama sa različitim oblicima neprihvatljivog ponašanja. Ako napravimo paralelu sa regijom, tamo je zakonski vrlo jasno precizirano ko se smatra beskućnikom. Kod nas to nije slučaj i naše norme jednostavno ne prate vrijeme i nove društvene izazove“, ističe Poturković, dodajući da iz istog razloga zakon ne prepoznaje ni kategorije poput žrtava trgovine ljudima.

Ona objašnjava da osobe koje općinske službe socijalne zaštite zatiču na ulicama Sarajeva u posljednjih 15 do 20 godina uglavnom ne odgovaraju klasičnoj definiciji beskućnika kakva postoji u regiji.

“Najčešće se radi o osobama koje su sklone različitim ovisnostima, a nerijetko je prisutan i invaliditet. Paradoks je da značajan broj tih ljudi zapravo ima stambenu jedinicu i ima gdje živjeti. Također, većina njih ima užu ili širu porodicu, ali su kontakti s njima potpuno prekinuti”, objašnjava Poturković.

Odbijanje pomoći i problem sa smještajem u prihvatilišta

Centar za socijalni rad najčešće reaguje po prijavama građana, pozivu policije ili kada se same osobe obrate za pomoć. Ipak, sistem se suočava sa velikim problemom – socijalna zaštita se ne može nametnuti prisilno.

“Kolege na terenu ponude uvođenje u prava, smještaj u prihvatnu stanicu ili instituciju. Međutim, ako osoba to odbije, mi to moramo poštovati. Niko ne može biti smješten u ustanovu bez prethodne saglasnosti, pa čak ni osobe kojima je oduzeta poslovna sposobnost”, naglašava Poturković.

Čak i kada osoba pristane na smještaj, javlja se novi problem – kontraindikacije. Prihvatilište koje funkcionira pri Gerontološkom centru Sarajevo ima jasne kriterije za prijem, a ovisnosti su najčešća prepreka za boravak. Iako tokom ekstremnih zimskih temperatura uprava centra progleda kroz prste i primi ove korisnike, oni zbog ovisnosti često narušavaju kućni red, nakon čega sami odu ili budu udaljeni odlukom stručnog tima.

Subvencije za stanove nemoguća misija zbog stanodavaca

Osim institucionalnog smještaja, ove osobe imaju pravo na različite oblike novčane pomoći – od jednokratnih i stalnih naknada, do ličnih invalidnina. Službe socijalne zaštite često po službenoj dužnosti prikupljaju dokumentaciju kako bi im materijalno pomogle. Ipak, jedno od ključnih prava – subvencioniranje podstanarstva – u praksi je gotovo neprovodivo.

“Za ostvarivanje prava na podstanarstvo uslov je potpisan ugovor sa stanodavcem. Nažalost, rijetki su ili gotovo da ne postoje stanodavci koji žele potpisati ugovor, a naročito sa osobama koje su sklone društveno neprihvatljivim ponašanjima. Uz to, sami finansijski cenzusi za ostvarivanje socijalnih prava su generalno relativno mali”, upozorava Poturković.

Rješenje se čeka od Federalnog ministarstva

Saradnja između Centra za socijalni rad, domova zdravlja, centara za mentalno zdravlje i Zavoda za bolesti ovisnosti je, prema njenim riječima, na visokom nivou. Sve institucije su spremne pomoći, ali je korisnike izuzetno teško privoljeti na saradnju i promjenu načina života.

Pravni izlaz iz ovog začaranog kruga krije se u novim zakonskim rješenjima koja se već dugo pripremaju na federalnom nivou.

“U pripremi je niz propisa na nivou Federacije BiH, uključujući Zakon o socijalnim uslugama i novi Zakon o socijalnoj zaštiti. U tim radnim verzijama, kategorija beskućnika je konačno unesena kao posebna kategorija korisnika. Kanton Sarajevo čeka reakciju Federalnog ministarstva rada i socijalne politike. Tek kada se ovi zakoni usvoje na federalnom nivou, moći ćemo adekvatno i kroz kantonalne propise riješiti ovo pitanje”, zaključila je Poturković.

Ovo temom se bavila i novinarska ekipa portala Radiosarajevo.ba. Više o tome čitajte na linku OVDJE.