Dok nadležne službe i preduzeća ignorišu apele građana, u ulici Dajanli Ibrahim-bega 14 mjesecima se odvija tiha, ali opasna drama. Voda neprekidno izbija iz asfalta, a reakcija nadležnih svela se na ignorisanje ili privremene, kozmetičke popravke koje ne rješavaju korijen problema.
Problemi u ovoj ulici počeli su tokom ljetnih mjeseci kada je KJKP “Vodovod i kanalizacija” (ViK) izvodilo radove na ovoj lokaciji.
Radovi su iza sebe ostavili duboku, neobilježenu rupu koja je prouzrokovala materijalnu štetu na desetinama automobila, a policijske patrole su u tom periodu više puta izlazile na teren po pozivima ogorčenih građana.
Nakon brojnih prijava, rupa jeste asfaltirana, ali tu je priča tek počela.
Već u septembru, na istom mjestu, voda je ponovo počela da probija asfalt, i to pod jakim pritiskom, jasno ukazujući da kvar u podzemnim instalacijama nikada nije saniran, već samo privremeno “riješen”.
Opasnost u komšiluku saniranog klizišta
Ono što ovu situaciju čini posebno alarmantnom i opasnom jeste kontekst. Naime, na samo pedesetak metara od ove tačke u više navrata je u prošlosti sanirano klizište.
Nekontrolisano curenje i prodiranje ogromnih količina vode ispod saobraćajnice i okolnog tla ozbiljno prijeti da ponovo pokrene pokretanje tla.
Zbog toga je ključno pitanje gdje ta voda sve putuje pod zemljom i šta potkopava?
Pitanje za nadležne: Da li se čeka katastrofa?
Dolaskom hladnijih dana i minusa, ova lokacija će se preko noći pretvoriti u klizalište i direktnu opasnost za pješake i vozače.
Stanari ulice Dajanli Ibrahim-bega s pravom pitaju komunalna preduzeća i Općinu: Da li se čeka da prve poledice izazovu lančane saobraćajne nesreće, ili se čeka da nam tlo pod nogama klizne zbog neodgovornosti i nemara?
Vrijeme za administrativna prebacivanja odgovornosti je isteklo. Traži se hitna i temeljna sanacija terena prije nego što situacija izmakne kontroli.
Gubitak resursa
Osim što direktno ugrožava sigurnost učesnika u saobraćaju, ovo curenje predstavlja i ogroman finansijski i resursni gubitak.
KJKP “Vodovod i kanalizacija” redovno poziva građane na racionalnu potrošnju vode i najavljuje kontrole, u ulici Dajanli Ibrahim-bega hiljade kubika pitke vode mjesečno bukvalno otiču u zemlju i kanalizaciju.
Ovaj prizor postao je svakodnevni podsjetnik na nemar sistema koji bi trebali biti u službi građana, a ne izvor njihove svakodnevne strepnje.
Kao po ustaljenom receptu u ovakvim situacijama, institucije se kriju iza birokratskih procedura.
U začaranom krugu nadležnosti, niko ne preuzima konkretnu odgovornost za činjenicu da se ispod jedne gradske ulice već mjesecima formira podzemni tok čije posljedice mogu biti nesagledive.



