U Monte Carlu se u praksi često koristi sustav poznat kao “Tronc”, po francuskoj riječi za staru kutiju za milodare. Po njemu nijedna napojnica ne pripada izravno djelitelju koju ju je primio, već se dobiveni žetoni prikupljaju u fond koji će potom podijeliti svi zaposlenici te kockarnice. Kada kažemo svi, to i mislimo – dobivaju svoj postotak i blagajnici, nadzornici, radnici osiguranja, pa čak i osoblje zaduženo za održavanje prostora.

Može se reći da je ovaj model dosta “demokratski”, jer osigurava da i djeljitelji na stolovima za kojima igrači gube cijelog dana na kraju radnog vremena ipak dobiju napojnice.

U Monte Carlu postoji i tradicija davanja napojnica nakon većih dobitaka, a žetoni se daju izravno djeliteljima, često uz izraz “pour les employés“ (za zaposlenike). 

Dugo ste se spremali za taj put, ubilježili sve one ljepote koje treba vidjeti na izabranoj destinaciji, no namjenski ste ostavili i jedan dan da se dobro zabavite i da okušate sreću u nekoj blještavoj kockarnici.

Ali, kada kao turist uđete u kasino i sjednete za stol na kojem se igraju rulet, blackjack ili poker, možete se susresti sa stanovitim problemom – ne znate trebate li dati napojnicu djelitelju (“dealeru”) i kolika ona mora biti. Ako ste ranije igrali na stranicama koje nude online casino, kakve možete pronaći u preporukama specijaliziranih portala poput Legalbeta, možda ste se već susreli s temom napojnica. U nekim live igrama na online platformama postoji opcija davanja napojnice, premda nije dostupna u svim slučajevima.

No što je s “pravim” kockarnicama? Koliko darežljivi trebate biti? Možete li imati i nekih većih problema od neugodnih pogleda domaćina ukoliko ne ostavite napojnicu? U ovom tekstu saznat ćete sve što vas interesira kada je posrijedi “kultura napojnica” – i to sa svih meridijana.

Viva Las Vegas

Prva asocijacija na putovanja i kockarnice svakako je Las Vegas. Postoje i neki drugi teritoriji u Sjedinjenim Državama u kojima su igre na sreću popularne, poput Atlantic Cityja, no Vegas je mjesto odakle sve kreće – pa i ovaj naš pregled. Morate znati da su “tips” u Americi doista važni, i može se reći da je u tamošnjim uslužnim djelatnostima on praktički dio modela poslovanja. 

A u Las Vegasu i djelitelji, ali i igrači, moraju poštivati lokalne protokole i običaje. Prvo pravilo koje turist mora imati na umu jest ono o zabrani fizičkog kontakta između djelitelja i igrača prilikom predaje novca ili žetona – svaka se napojnica mora položiti na stol kako bi je svi, pa i kamere, jasno vidjele.

U biti, napojnice se u kockarnicama u Vegasu mogu dati na dva načina – ili izravno, ostavljanjem žetona nakon dobitne ruke ili prilikom napuštanja stola, ili postavljanjem oklade umjesto djelitelja. Igrač postavlja žeton na vidno mjesto kako bi svima stavio do znanja da ulog pripada djelitelju. Ukoliko oklada bude dobitna, i dobitak i ulog idu djelitelju, zbog čega je i on dodatno “investiran” u igru. Djelitelji su također dužni voditi evidenciju o iznosima koje su primili, budući da se ne neprijavljivanje napojnica smatra teškim poreznim prekršajem.

Europa: Nasljeđe starih kockarnica

Za razliku od Sjedinjenih Država, u Europi su oni poglavito profesionalci, koji imaju fiksne i često dosta dobre plaće. Na našem kontinentu napojnica se tretira kao dodatni bonus koji djeljitelj može i treba zaslužiti.

U Ujedinjenom Kraljevstvu je dugo bio raširen “no tipping” pristup u kasinima, a i danas se napojnice, tamo gdje su dopuštene, po pravilu rješavaju kroz zajednički fond (“tronc”), a ne izravno prema pojedinom djelitelju.

Azijska kontrola

Možda i ne predstavlja preveliko iznenađenje činjenica da je u Aziji, prije svega u Makau i Singapuru, nadzor nad kockarnicama općenito stroži, pa se i praksa napojnica često uređuje internim pravilima, uz naglasak na transparentnosti i integritetu igre.

U Singapuru napojnice u kasinima nisu dio lokalne kulture i u praksi su rijetke. U pojedinim objektima mogu biti ograničene ili se jednostavno ne potiču, pa će vam osoblje po potrebi objasniti što je prihvatljivo za taj stol.

Nešto je drugačije i složenije u Makau, koji predstavlja jednu od administrativnih regija Kine, ali u njemu i dalje posluju brojne inozemne tvrtke. Napojnice djeliteljima tamo također nisu uobičajene, a ako se i daju, u nekim se slučajevima rješavaju kroz zajedničke fondove ili interne sustave raspodjele, umjesto da idu izravno pojedincu.  Važno je istaknuti i da turisti iz Kine, koji čine većinu posjetitelja, nemaju naviku davanja napojnica poput onih koji dolaze iz zapadnog društva.

Ocean i pravila

Pomenimo i da na kruzerima najčešće dominira već opisani američki model, premda može doći do izmjena ovisno o tome pod čijom zastavom brod plovi. A za kraj i najvažniji savjet: bilo gdje da ste, napojnice se u pravilu daju žetonom i polažu na stol, a gotovina se rijetko koristi, već to uvijek ovisi o pravilima kasina. A ako su one zabranjene, nemojte inzistirati, jer možete ljubaznog djelitelja dovesti u nepriliku.