One osjete uzdah svakog djeteta, u očima prepoznaju tugu i sreću, čuju najtiši šapat, razumiju šutnju. One vide od treme ili straha skupljene šake, dramu u duši svakog djeteta. One prepoznaju nebrušene dijamante i pažnjom, radom, posvećenosti bruse i uvode u obrazovni sistem našu djecu. One su učiteljice. Ove godine, u izboru Udruženja učitelja KS-a najboljima su proglašene Gabrijela Hrga iz OŠ “Džemaludin Čaušević” i Mirela Ibrulj iz OŠ Hrasno.

Krivi put

Obje su i tokom rata bojile teške i tamne dane najljepšim bojama, okupljale djecu na sigurnom i nudile im ljubav, toplinu, sigurnost, znanje i radost. I kada je sve oko nas gorjelo, one su hranile dječije duše svjetlom i dobrotom.

Gabrijela Hrga je u ratu počela raditi, u svom naselju Švrakino Selo, u svojoj školi “Džemaludin Čaušević”. Iz tog perioda nosi dragocjeno iskustvo i ponosna je što je dala dio sebe na putu odrastanja ratnih generacija.

– Djetinjstvo, odrastanje, škola nekad i sad teško se mogu porediti. Najčešće kao uzrok ovako velikih razlika navode se digitalne tehnologije. Posljedice su nam svima poznate. Ja sam od onih učitelja koji vide i pozitivne efekte tih tehnologija i uz dobro poznavanje ličnosti djeteta nastojim ih iskoristiti. Brine me položaj roditelja. Teško je danas biti uspješan roditelj. Radno vrijeme traje duže, posao se nosi kući. Vremena za bavljenje porodicom je manje. Pojedini roditelji svjesni toga prave veće greške. Često traže krivce i u tom lutanju gube i ono malo vremena koje bi mogli kvalitetno provoditi sa svojim djetetom, objašnjava Hrga, koja se nikada nije pokajala zbog toga što je odabrala ovaj poziv, ali je kao i sve prosvjetne radnike boli status u društvu. Na skromna primanja su odavno navikli, ali gorući problem vide u stalnom povećanju obima posla.

– Radimo mnogo “ostalih” poslova koji nisu usmjereni na učenika. Teško podnosim i teškoće koje imaju djeca koja žive na rubu egzistencije. Pokušavamo im školu pretvoriti u toplo i sigurno mjesto. Ponekad smo sami u tom htjenju da dijete ne krene krivim putem. Čvrsto vjerujem da je pozitivna klima u učionici najvažniji, ali često zanemareni segment našeg rada, navela je učiteljica Hrga, koja koristi svaki slobodan trenutak za stručna usavršavanja kako bi bila spremna na nepredviđene situacije koje se svakodnevno dešavaju u učionici.

I Mirela Ibrulj se sjeća ratnih dana i smatra kako su je ta iskustva oblikovala kao osobu i profesionalca.

– Ta iskustva ostala su duboko usađena u mom sjećanju i oblikovala su moj profesionalni put. Odluka da postanem učiteljica bila je inspirisana mojim ocem, koji je također bio učitelj, prisjeća se Ibrulj, koja smatra da danas učitelji primjenjuju inovativne tehnike i tehnologije kako bi motivirali učenike i prilagodili se njihovim potrebama, ali navodi da je ipak i nekada i sada za dobrog učitelja interes učenika na prvom mjestu.

Učitelji se suočavaju s izazovima kao što su raznolikost učenika, različite potrebe i sposobnosti učenika. Sve ove poteškoće mogu zahtijevati dodatni napor kako bi se osigurala kvalitetna nastava za sve učenike.

Radoznalost

– Učitelji se oslanjaju na svoje iskustvo, brzu procjenu situacije i improvizaciju kako bi se prilagodili novim okolnostima. Važno je da učitelji budu fleksibilni i sposobni brzo reagirati kako bi osigurali sigurno i učinkovito okruženje za učenje. Ono što me pokreće je ljubav prema procesu učenja. Rad s djecom donosi mi veliko zadovoljstvo jer vidim kako se njihova radoznalost budi i kako rastu kao osobe. Također, osjećam se ispunjeno kada vidim da učenici postižu uspjeh. Koristimo različite strategije koje doprinose boljem fokusu, aktivno uključivanje u nastavu, suradnički rad, prilagođavanje nastave učeničkim sposobnostima i interesovanjima. Uvijek se trudim prilagoditi potrebama svojih učenika i biti otvorena za učenje i poboljšanje svojih vještina kako bih što bolje odgovorila na izazove koji se pojavljuju, izjavila je učiteljica Ibrulj.