U okviru manifestacije Dani Kantona Sarajevo, a povodom obilježavanja Dana slobode medija, 3. maja, u 19 sati, u galeriji BKC-a planirana je promocija knjige “Ja novinar” autora Hamze Bakšića.

Knjiga jednog od najznačajnijih novinara Bosne i Hercegovine objavljena je u izdanju Mediacentra, a nastala je u ljeto 1995. godine dok je rat još uvijek trajao i dok je izgledalo da nikada neće stati. A zapravo je okončan nekih mjesec dana kasnije.

U okviru promocije, koju organizira Mediacentar Sarajevo povodom izdavanja dopunjenog izdanja ove knjige, bit će vođeni stručni razgovori o medijskim slobodama u bosanskohercegovačkom društvu i vraćanju povjerenja u novinarstvo.

U predstavljenju knjige “Ja novinar” učestvovat će eminenti kulturni radnici i dugogodišji istaknuti novinari: Selma Zulić – Šiljak, Boro Kontić i Muhamed Halilović.

Razgovor će moderirati Azra Husarić – Omerović.

Knjiga sadrži novinske komentare, kolumne, memoare i promišljanja o novinarskoj profesiji koje nam je ostavio Hamza Bakšić, doajen bosanskohercegovačkog novinarstva, a može se koristiti i kao edukativni materijal o novinarskoj profesiji.

Na promociji svoje knjige Hamza je krajem avgusta 1995. rekao: „Ja sam napravio priručnik, a razlog je mnogo dublji. Zbog svega ovoga što se događa u Bosni želja mi je da svoja znanja, u gradu kada vam svaki korak može biti posljednji, ne ponesem sa sobom, već prenesem na druge generacije. Ona, dakle, vrijedi onoliko koliko će pomoći mladim kolegama“.

Knjiga je nakon toga doživjela nekoliko izdanja. Podijeljena je medijima, novinarima, studentima novinarstva…

Povodom objavljivanja knjige “Ja novinar”, Boro Kontić je zapisao: “Hamza Bakšić je bio jedan od najznačajnijih novinara BiH. Kao rijetko koji okušao se i decenije proveo u sva tri klasična medija. Radiju, televiziji i štampi. Nikakvo čudo što je bio i jedan od ovdašnjih pionira interneta.

Pisao je kratkim rečenicama. Savjetovao je „ako ne znaš gdje staviti tačku učini to tamo gdje si mislio staviti prvi zarez“. Njegovo obrazovanje i informisanost često bi najobičniju temu učas pretvorilo u duboku analizu gdje su se miješali dotad nepoznati podaci, neobične asocijacije i novi zaključci.

Bio je radoznao poput djeteta. Iako smo bili različita generacija kad bih sa njim pričao osjećao sam se kao da smo juče zajedno izašli iz školske klupe i evo nastavljamo razgovor koji smo tamo započeli. Interesovalo ga je sve jer je znao da nikad ne znaš kada će ti, makar i najbizarniji podatak, zatrebati. Bio je novinar cijeli svoj život.

Kao što su pravi kauboji istinski željeli da ih smrt zatekne „u čizmama“, svoj poslednji tekst – kolumnu za Oslobodjenje, napisao je nekoliko dana prije smrti u 70. godini.

Adio, majstore.”