Narušeni porodični odnosi, nezaposlenost, ovisnosti, zdravstveni problemi i gubitak doma samo su neki od razloga zbog kojih ljudi ostaju bez adekvatnog smještaja. Iako institucije i humanitarne organizacije pružaju različite oblike pomoći, nedostatak trajnih rješenja i ograničeni kapaciteti otežavaju izlazak iz beskućništva.

Prema podacima Centra za socijalni rad, na području Kantona Sarajevo trenutno je evidentirano 27 osoba koje se nalaze u situaciji beskućništva, odnosno nemaju adekvatan smještaj. U posljednjih pet godina u evidencijama službi socijalne zaštite zabilježeno je ukupno 48 takvih osoba, dok se Centru za pomoć tokom 2025. i 2026. godine obratilo 17 osoba.

Ipak, stvarni broj ljudi koji žive na ulici nije poznat. Kako su za portal Radiosarajevo.ba naveli iz Gerontološkog centra Sarajevo naš upit, kategorija beskućnika još nije jasno definisana, zbog čega nije moguće utvrditi koliko je osoba obuhvaćeno sistemom podrške.

Ni Uprava policije Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo ne vodi posebnu evidenciju o policijskim postupanjima prema ovoj populaciji.

Podaci institucija i organizacija koje pružaju pomoć ukazuju na to da beskućništvo nije posljedica samo siromaštva, nego često predstavlja rezultat više istovremenih problema, dok nedostatak porodične podrške, zdravstvene poteškoće i neriješeno stambeno pitanje dodatno otežavaju pronalazak izlaza iz takve situacije.

Među evidentiranim osobama mnogo više muškaraca nego žena

Prema podacima Kantonalnog centra za socijalni rad, od 48 osoba evidentiranih u posljednjih pet godina njih 46 su muškarci, a dvije žene. Uglavnom je riječ o osobama starosti od 25 do 60 godina.

U Centru navode da su razlozi zbog kojih ljudi ostaju bez adekvatnog smještaja različiti i međusobno povezani. Među njima su narušeni porodični odnosi, nasilje, zlostavljanje i izostanak porodične podrške, ovisnost o alkoholu, psihoaktivnim supstancama ili kockanju, dugotrajna nezaposlenost i teške materijalne prilike.

Dodatni faktori mogu biti narušeno mentalno zdravlje, teški invaliditet, kao i prodaja stana ili naslijeđene imovine. Iz Centra naglašavaju da beskućništvo u pravilu nije posljedica samo jednog faktora, nego kombinacije više nepovoljnih životnih okolnosti.

Prema njihovim evidencijama, u posljednjih pet godina zabilježen je blagi porast broja osoba koje se nalaze u situaciji beskućništva. Istovremeno, nisu uočene značajnije promjene u strukturi ove populacije niti povećanje udjela mladih osoba i porodica koje su ostale bez adekvatnog smještaja prvenstveno zbog ekonomskih poteškoća.

Prihvatilište ima 25 kreveta, a korisnici ostaju i mjesecima

Gerontološki centar Sarajevo kroz Prihvatilište pruža privremeni smještaj, zaštitu i osnovnu podršku osobama koje su ostale bez adekvatnog doma i ne mogu samostalno riješiti svoju trenutnu životnu situaciju.

Kapacitet Prihvatilišta iznosi 25 kreveta, a trenutno u njemu boravi 20 korisnika. Tokom 2026. godine mjesečno su kroz ovu uslugu u prosjeku bila obuhvaćena oko 24 korisnika. U odnosu na 2024. i 2025. godinu, broj korisnika kretao se na približno sličnom nivou, uz manja odstupanja.

Za razliku od podataka Centra za socijalni rad, prema strukturi korisnika Prihvatilišta muškarci čine oko 60 posto, a žene oko 40 posto.

Iako je Prihvatilište namijenjeno privremenom zbrinjavanju, predviđeno trajanje boravka je do 15 dana. U praksi, međutim, većina korisnika ostaje duže od tog perioda, a pojedini borave i nekoliko mjeseci.

Iz Gerontološkog centra objašnjavaju da je razlog tome nemogućnost pronalaska odgovarajućeg alternativnog smještaja u kratkom roku. Posebno su ugrožene osobe bez porodične podrške, s neriješenim stambenim pitanjem ili zdravstvenim i drugim poteškoćama zbog kojih ne mogu samostalno nastaviti život izvan sistema podrške.

Problem predstavljaju i korisnici koji se u Prihvatilište vraćaju više puta tokom godine. Produženi boravci smanjuju mogućnost prijema novih osoba kojima je hitno potreban privremeni smještaj.

Nekim osobama potrebno mnogo više od kreveta

Zbrinjavanje osoba koje žive na ulici često zahtijeva uključivanje više institucija i stručnjaka. Prema iskustvima Gerontološkog centra, dio korisnika ima hronične bolesti, smanjenu pokretljivost i psihičke poteškoće, zbog čega im je potrebna kontinuirana podrška.

Dodatne prepreke predstavljaju nedostatak ličnih dokumenata, neriješen status, prebivalište i zdravstveno osiguranje. Posebno složene situacije odnose se na osobe s problemima mentalnog zdravlja, ovisnostima ili drugim stanjima koja zahtijevaju specijaliziranu pomoć.

Kantonalni centar za socijalni rad navodi da službe u slučajevima kada osoba ostane bez adekvatnog smještaja prvo procjenjuju njene potrebe i ukupni socijalni status. To uključuje provjeru prihoda, stambenih i porodičnih okolnosti, zdravstvenog stanja i razloga koji su doveli do beskućništva.

Nakon procjene priprema se plan intervencije koji može obuhvatiti pribavljanje ličnih dokumenata, regulisanje zdravstvene zaštite i ostvarivanje prava iz socijalne zaštite. Među mogućnostima su jednokratna i stalna novčana pomoć, smještaj u prihvatilište ili ustanovu socijalne zaštite, topli obrok u javnim kuhinjama, podrška u vezi s podstanarstvom te savjetodavna i psihosocijalna pomoć.

Službe sarađuju s drugim ustanovama, uključujući Zavod za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo i centre za mentalno zdravlje. Međutim, iz Centra upozoravaju da je smještaj u Prihvatilište ponekad nemoguće realizovati zbog ograničenih kapaciteta i zdravstvenih kontraindikacija.

Kako navode, u velikom broju slučajeva osobe kojima je potrebno hitno zbrinjavanje imaju jednu ili više kontraindikacija zbog kojih ih nije moguće smjestiti u Prihvatilište.

Pomozi.ba pomaže hranom, odjećom i plaćanjem kirije

Podršku osobama u teškoj materijalnoj i životnoj situaciji pruža i Udruženje Pomozi.ba. Njihova pomoć obuhvata prehrambene pakete, gotove obroke, odjeću, obuću, lijekove i kućne potrepštine, kao i pomoć u plaćanju režijskih troškova.

Iz ovog udruženja za portal Radiosarajevo.ba navode da su imali i slučajeve u kojima su finansijski pomagali ljudima koji više nisu mogli samostalno plaćati kiriju. Cilj je bio spriječiti gubitak doma i situaciju u kojoj bi završili na ulici. U pojedinim slučajevima finansirana je i obnova domova kako bi se poboljšali loši životni uslovi porodica.

Kada je riječ o osobama koje već žive na ulici, Pomozi.ba je zaprimio nekoliko zahtjeva za pomoć. Tim osobama uglavnom su donirali hranu, odjeću, obuću i druge osnovne potrepštine, dok ih za smještaj i druge oblike socijalne zaštite upućuju nadležnom Centru za socijalni rad.

Iz udruženja ističu da ne vode posebnu statistiku koja bi obuhvatala isključivo osobe koje žive na ulici, jer pomoć pružaju kroz različite projekte i kategorije korisnika. Također, nisu primijetili povećanje broja zahtjeva za pomoć osoba koje žive na ulici.

Njihovo iskustvo pokazuje da se ljudi koji traže pomoć često istovremeno suočavaju s nedostatkom prihoda, neadekvatnim stambenim uslovima, zdravstvenim poteškoćama i nemogućnošću zadovoljavanja osnovnih životnih potreba.

Javno kupatilo u centru Sarajeva dostupno i osobama bez doma

Jedan od oblika podrške koji Pomozi.ba nudi jeste javno kupatilo u centru Sarajeva, namijenjeno prvenstveno korisnicima udruženja, ali dostupno i drugim osobama kojima je potrebna takva usluga, uključujući ljude bez adekvatnog smještaja.

Korisnicima su na raspolaganju tuširanje, korištenje toaleta, pranje odjeće i preuzimanje besplatne odjeće.

Javno kupatilo nalazi se u ulici Mula Mustafe Bašeskije 9, a otvoreno je ponedjeljkom, srijedom i petkom od 11 do 16 sati. Ova usluga omogućava zadovoljavanje osnovnih higijenskih potreba, ali ne rješava pitanje dugoročnog smještaja, koje ostaje jedan od najvećih izazova za osobe bez doma.

Policija ne vodi posebnu evidenciju beskućnika

Iz MUP-a Kantona Sarajevo za naš portal navode da osobe koje žive u beskućništvu nisu prepoznate kao posebna zakonska kategorija, zbog čega Uprava policije ne vodi posebnu evidenciju o postupanju prema ovoj populaciji.

Kada policijski službenici zateknu osobe koje žive na ulici, postupaju u skladu sa Zakonom o policijskim službenicima Kantona Sarajevo i Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prema odredbi koja se odnosi na skitnju, propisana je novčana kazna od 200 do 600 KM.

Ukoliko policija utvrdi da se osoba nalazi u teškom zdravstvenom stanju ili stanju teške socijalne potrebe, obavještava Zavod za hitnu medicinsku pomoć ili nadležnu službu socijalne zaštite. U saradnji sa socijalnim službama može se provesti i smještaj u Prihvatilište za odrasle osobe u stanju socijalne potrebe pri Gerontološkom centru Sarajevo.

Iz MUP-a također navode da ne postoji poseban, jedinstven protokol namijenjen isključivo sistemskom zbrinjavanju odraslih osoba koje žive u beskućništvu.