Lukomir – posljednje utočište bosanskih Gorštaka

Lukomir, simbol je historijskog, kulturnog i arhitektonskog i ambijentalnog naslijeđa Bosne i Hercegovine.

Lukomir je mjesto koje će vas momentalno vratiti u prošlost, odnosno u vrijeme u kojem niste ni živjeli, ali ćete definitivno ovdje osjetiti taj duh prošlih vremena.

Upravo zato jer je ovdje sve kao i prije – kuće, odječa koju nose stanovnici, hrana koju spremaju, jednom rječju način života.

Iako smo danas svi navikli na udobnost, tehnologiju, lagodan život- čini se da ovdje stanovnici žive kao u neka davna vremena.

U Lukomiru vrijeme je stalo, ali to ne mora značiti nužno ništa loše. Naprotiv, ovdje su se mnogi odlučili doći, istražiti ovo mjesto, voziti biciklom, planinariti, hodati, upijati sve što Lukomir nudi.

Sličnost sa Lukomirom ima Prokoško jezero, odnosno okolina gdje se mogu vidjeti stare kućice, katuni, odnosno drvene kućice I iskusiti seoski turizam.

Selo Lukomir je jedinstveno po svojim kamenim kućama, koje su prekrivene šindrom od trešnjinog drveta.

S obzirom na to da se nalazi u području surove planinske klime, već s dolaskom prvog snijega u decembru selu je nemoguće prići, osim na skijama ili pješice, sve do aprila, a ponekad i duže.

Pojedine kuće u selu Lukomir su stare i preko 200 godina. Tradicionalno su napravljene od kamena, a krovovi su bili rađeni od šindre trešnjinog drveta.

I dan danas možete vidjeti te kamene kuće, a čak i one koje su obnovljene zadržale su duh prošlog vremena

Selo se sastoji od 50-ak kuća, od kojih je naseljeno oko 20-ak. Selo ima džamiju koju su mještani izgradili 1969., a koja je obnovljena 2014. i groblje.

Danas Lukomir živi pretežito od turizma stoga u selu možete i prespavati, a mnogobrojni ugostiteljski objekti pružaju okrepu znatiželjnim gostima.

Veličanstveni krajolici, vernakularana arhitektura ovih zabjelašničkih sela, odraz su djelovanja čovjeka u izrazito negostoljubivim planinskim predjelima. To se naročito odnosi na sela Umoljani I Lukomir.

U Lukomiru su snimani filmovi Gluvi barut (1990.) i Nebo iznad krajolika (2006.)

Gdje se nalazi Lukomir i kako doći do ovog sela

Na Bjelašnici, u predjelu izvorišnog i gornjeg toka rijeke Rakitnice, smješteno je nekoliko stalnih naselja: Brda, Umoljani, Milišići, Bobovica, Kramari, Lukavac, Šabići, Rakitnica, Gornji Lukomir, Gornja i Donja Tušila.

Lukomir se nalazi na nadmorskoj visini od 1472 metara, na obodu Bjelašnice, a uz samu ivicu kanjona Rakitnice nasuprot gorostasnoj Visočici. To je najviše geografsko naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini.

U početku je bilo samo selo Donji Lukomir, 10 kilometara od Lukomira koji postoji danas. Oko 1950. godine stanovništvo je preselilo kuće zbog lavina.

Lukomir je jedno od poslednjih autentičnih sela u Bosni i Hercegovini. Nalazi se na svega 17 km od skijaškog centra Babin Do na Bjelašnici iliti na svega 90 minuta vožnje od centra Sarajeva.

Najkraći put iz Sarajeva do sela vodi direktno od ski-centra Bjelašnica. Na kružnom toku na izlazu koji je u večitoj izgradnji, potrebno je skrenuti desno, i zatim odmah skrenuti levo uzbrdo.

Put najprije vodi kroz šumu da bi potom prošao ispod opservatorije na Bjelašnici i izbio na južne proplanke Bjelašnice.

Put nije asfaltiran, u pitanju je tucanik dobrog kvaliteta bez strmih dionica, ukupne dužine 17km. Pratiti biciklističke putokaze za Lukomir.

Veći dio puta je asfaltiran, a zadnjih 11 kilometara je vijugava makadamska cesta koja prvo vodi kroz ogoljene kraške krajolike, a potom kroz pejzaže sa cvijetnim livadama.

Za uspon do vrha Obalj iz Lukomira pratiti stazu uzbrdo između stećaka i mezarja na izlazu iz sela, a zatim produžiti samim grebenom ka sjeveru. Vrijeme uspona do vrha 1h (500m visinske razlike).

Lukomir ima svoje stećke (locirani su pored groblja na stazi ka Obalju ili Rakitnici) tako da se posjeta Lukomiru može uklopiti u jedan opsežniji Stećak-Tour sa posjetom susjednog sela Umoljani i planine Visočice: na cijelom ovom području se nalazi čak četiri atraktivna nalazišta koja je moguće obići u jednom danu (auto/bicikl + kraće planinarenje).

Pored stećaka tu su i zanimljiva stara mezarja u Sinanovićima (Puzimsko groblje) i Umoljanima.

Tradicionalni način života bosanskih Gorštaka u selu Lukomir

Ovdje se još uvijek praktikuje tradicionalni način života Bosanskih gorštaka. Dovitljivost i hrabrost stanovnika ovog sela je robinzonska.

Podizali su mlinove na mlazevima i pojedinim strujama toka Rakitnice, oslanjajući ih na relativno labilne blokove.

Travnate padine su bile toliko eksponirane da su ih kosili tako što su se vezali za drveće, pa odmotavajući uže od drveća, osvajali jedan po jedan otkos.

Lukomir je poznat po svojoj tradicionalnoj odjeći, a žene i danas nose pletene odjevne predmete kakvi su se nosili i prije nekoliko stoljeća.

Mještani ovog gorštačkog sela ljubazni su i gostoprimljivi. Oni će vam ponuditi kafu ili domaći čaj, ispričati legende i folklor ovoga kraja i upoznati vas sa njihovim svakodnevnim životom koji je ostao isti kao prije nekoliko stotina godina.

Nekropola stećaka Lukomir

Selo ima vlastito groblje i manju nekropolu stećaka– nadgrobnih spomenika iz perioda srednjovjekovne Bosne.

U jugozapadnom dijelu naselja na brežuljku zvanom Vlaško groblje, pokraj puta koji je razdvojio nekropolu, nalazi se 18 stećaka, 17 sanduka i 1 sljemenjak.

Nekropolu dijeli ograda aktivnog muslimanskog groblja unutar kojeg je smješteno 7 stećaka, dok se njih 11 nalazi izvan te ograde.

Seoski turizam: Smještaj i hrana za turiste u selu Lukomir

Hrana je ovdje apsolutno sva domaća, a povrće ubrano tek iz bašte. Za veliku tepsiju sirnice, zeljanice i krompiruše izdvojit ćete 20 KM, a za burek 30 KM.

Teletina ispod sača košta 12 KM, piletina 8 KM, a ukusne čorbice 5 KM. Sobu u “guest house” za jedno noćenje za dvije osobe ćete platiti 50 KM, a ljubazni domaćini će vas uvijek počastiti turskom kafom i kolačem za dobro jutro.

Historija Lukomira

Lukomir je poput živog etno muzeja, u kojem se praktikuju običaji nomadskih plemena i živi tradicionalnim načinom života Dinarskih gorštaka.

Bitan je dio historijskog, kulturnog, arhitektonskog i ambijentalnog naslijeđa BiH, a stećci raštrkani oko sela govore da je ono bilo naseljeno još u 14. i 15. vijeku.

Stanovništvo Lukomira vodi porijeklo sa Podveležja, suhog platoa u Hercegovini. Polunomadska plemena ovčara ljeti su se zbog nedostatka vode sa velikim stadima selila na bogate pašnjake Bjelašnice.

Većina ih se trajno nastanila u kanjonu Rakitnice, a kasnije i na mjestu današnjeg Lukomira.

Gradeći sezonska naselja, koja su kasnije prerasla u selo, tu su se većinom naseljavali pripadnici plemena Čomor i Masleša, što su danas jedine porodice koje žive u Lukomiru.

Sprva je postojalo samo selo Donji Lukomir, udaljeno oko 3 kilometra od današnjeg sela.

Početkom 20. vijeka Gornji Lukomir se spominje kao ljetno selo, mjesto gdje stanovnici Donjeg Lukomira dovode stoku na ispašu, da bi oko 1950. godine stanovništvo preselilo u Gornji Lukomir zbog bolje povezanosti sa ostatkom svijeta.

Legenda o Studenom potoku

Studeni potok se nalazi u okolini Lukomira, u sela Umoljani.

Malo je mjesta u Bosni I Hercegovini koje imaju takvu ljepotu i povezanost sa legendom kao što je to slučaj sa Studenim potokom na Bjelašnici.

Legenda kaže da je zmaj došao iz kanjona Rakitnice i da je htio pojesti stanovnike sela.

Bio je u obliku zmije, pa je vijuganjem tijela napravio i iza sebe ostavio Studeni potok kakav danas vidite i koji jako podsjeća na kretanje zmije kroz pijesak.

Mještani pobjegoše na obližnje brdo moleći Boga da ih zaštiti od zmije i zmija bi okamenjena u stijeni, kaže dalje legenda.

Ko god danas vidi kanjon Rakitnice, Studeni potok i pomenutu stijenu ne može se oteti utisku legende jer je teško naći neko drugo objašnjenje za takvu i toliku ljepotu na jednom mjestu.

Udaljenost Studenog potoka od Sarajeva je nekih 50-tak kilometara i do njega se može doći automobilom.

Kada dođete na Bjelašnicu, prođete Babin do – skijalište i idete pravo putem prema Šabićima.

Dolaskom do sela Šabići ( ne ulazite u selo Rakitnica, koje je u produžetku ), skrenite desno pravcem prema selu Umoljani. Dolaskom u selo Umoljani lako ćete uočiti putokaz do Studenog potoka.

Dolina Studenog polja je malo magično mjesto skriveno iza ljetnog pastirskog sela Gradina koje se nalazi u neposrednoj blizini Umoljana.

Mnogi će reći da je Studeni potok ipak ljepši zimi kada ima vode i snijega jer se ljeti zna desiti da njegovi izvori gotovo presuše.

Malo hrabriji, spretniji i sposobniji mogu prošetati niz potok i na mjestu gdje se ulijeva u Rakitnicu vidjeti prelijep vodopad.

Vodopad Studenog potoka obrušava se u kanjon rijeke Rakinice u kaskadama sa oko 400 m visine.

Rijeka Rakitnica i kanjon

Rijeka i selo su dobili ime po vrbi rakiti kojom je gornji tok obrastao. Nakon više od 20 kilometara toka, pitkog od izvora do ušća, koji kreira brojne brzake i slapove, rijeka se ulijeva u Neretvu.

U kanjonu Rakitnice, između planina Bjelašnice s desne i Visočice s lijeve strane, caruje netaknuta priroda, što predstavlja neponovljivu atrakciju i veliki izazov za planinare, ribolovce i druge ljubitelje prirode.

Rijeka pravi niz kanjona, brzaka, slapova, vodopada i mirnih bazena, pa posjetioci ovoga raja na zemlji doživotno pamte ovaj ugođaj.

Rijeka je također bogata endemskom vrstom pastrmke, takozvanom mekousnom pastrmkom.

Džamije u Lukomiru

Jedba od džamija u Lukomir selu izgradjena je na 1495 metara nadmorske visine. Čomorska džamija u Lukomiru nalazi se na području općine Konjic..

Džamija je sagrađena 1969. godine na mjestu na kojem se prije nije nalazio vjerski objekt.

Poznato je da u Lukomiru imaju dvije džamije. Tu vjernici obavljaju namaz odnosno molitvu. To je I mjesto okupljanja mještana.