Šetalište Dariva Sarajevo

Danas je ova šetnica zatvorena za promet motornih vozila i predstavlja divno i mirno mjesto za šetnju pored rijeke.

Prelijepo šetalište Dariva Sarajevo, skriveno među bujnim sarajevskim krošnjama pružit će vam nezaboravnu šetnju I relaksaciju

Prostor je bajkovit, a dok ima dnevnog svijetla ispunjen je prizorima prirodnih ljepota, relaksacije i rekreacije.

Tokom dana ćete tamo nerijetko sresti i ponekog ambasadora, ili člana diplomatskog kora, a zašto I kakve zanimljive priče krije ovo šetalište saznajte u nastavku teksta.

Gdje se nalazi šetalište Dariva

Na prostoru između Bentbaše i Kozije ćuprije, na istočnom ulazu u Sarajevo, nalazi se prostor koji se naziva Dariva.

Čitav taj kraj predstavlja najstarije šetalište ove vrste u Sarajevu. Dužina staze je osam kilometara, a smještana je u nekada teško prohodnom kanjonu Miljacke, čija je ljepota Sarajlijama postala vidljiva tek gradnjom pruge u vrijeme austrougarske monarhije.

Šta se nalazi na šetalištu Dariva

Pored ovog šetališta se nalazi stijena za penjanje – Dariva, koja je omiljeno penjalište brojnih alpinista, bilo sa užadima ili bez njih, sa već označenim pravcima penjanja.

Nalazi se nedaleko od stijene Babin zub, gdje je i započela historija alpinizma u Sarajevu

Na ovom šetalištu možete vidjeti stabla lipe I razna druga drveća, klupe, stijene, a na kraju šetališta Koziju Ćupriju.

šetalište dariva sarajevo — Šetalište Dariva Sarajevo – Miljacka

Aleja ambasadora na šetalištu Dariva

Naime, šetalište Bentbaša-Dariva je, na zahtjev načelnika općine Stari Grad, postalo „Aleja ambasadora“, gdje su diplomati koji su boravili u BiH svojim rukama zasadili preko 150 stabala lipe, o čemu danas svjedoče i table sa imenima diplomata koji su stabla zasadili.

Zanimljiva priča kako je nastalo ime Dariva za šetalište

Na posjed blizu ušća gdje se Mošćanica uljeva u Miljacku, pored Mevlevijske tekije i mosta iz 1884. godine, doselio se u Sarajevo Josef Da Riva, državljanstvom Austrijanac, porijeklom Italijan.

U sarajevski privredni život tog vremena ušao je tako što je napravio skladište, pa je tadašnja gradilišta Sarajeva počeo snabdijevati građevinskim materijalom.

Kao trgovac se obogatio, pa je 1889. godine na tom mjestu sagradio kuću i gostionicu, u kojoj je u Sarajevu prvi služio vino.

U neposrednoj blizini kuće Da Riva je u brdu iskopao prostorije za vlastitu vinariju, te je na jedinstven način spojio kafanu s podrumom, u kojem je skladištio vino.

Tako je Da Riva postao prvi sarajevski vinar sa autentičnom vinarijom, koja je postojala sve do 1918. godine.

Na mjestu gdje se nalazila Josefova gostionica, napravio je izletište za Sarajlije toga vremena, sa branom na vodi i elementima koji su doprinosili ambijentalnom ugođaju ovog izletišta, danas jedne od najpoznatijih sarajevskih lokacija za uživanje u prirodi u neposrednoj blizini grada.

Ribolov na Darivi

Lokalitet Darive danas je i prava destinacija za sve ljubitelje sportskog ribolova, jer članovi Sportskog ribolovnog društva Miljacka svake godine organizuju akcije koje imaju za cilj održati ovo mjesto čistim, kako bi bilo moguće opustiti se i uz ovaj vid rekreacije.

Kozija ćuprija na kraju šetališta Dariva

Na kraju šetališta Dariva stižete do Kozije ćuprije, jednog od najstarijih i najljepših sarajevskih mostova, izgrađene u 16. vijeku na carskom drumu koji je nekada vodio do Istanbula.

Vjeruje se da je most zadužbina Mehmed-paše Sokolovića, velikog vezira iz 16. vijeka.

Kozja ćuprija se nalazi u kanjonu rijeke Miljacke nekoliko kilometara istočno od starog centra grada Sarajeva.

Put na kojem je premošćavala rijeku je čuveni carigradski drum, tj. put kojim se, u doba Osmanlijske vladavine, iz Sarajeva išlo ka istočnim dijelovima Carstva, sve do Carigrada.

Smješteno između starih gradova Vratnika i Hodidjeda na sastavcima Paljanske i Mokranjske Miljacke, mjesto gdje se danas nalazi Kozija ćuprija (Keçi Küprü) sagrađena u 16. stoljeću bilo je pogodno za prijelaz ljudi i stoke, kao plitki gaz (brodac) ili premošteno drvenim mostom.

Kozja ćuprija je jedan od četiri stara mosta koji su još uvijek sačuvani na području Sarajeva. Ostala tri mosta su Šeher-Ćehajina ćuprija, Latinska ćuprija i Rimski most (na Plandištu kod Blažuja).

Kod Kozje ćuprije su sarajevski esnafi često održavali teferiče, ali je ona bila mjesto ispraćaja i dočeka hadžija. Nekad se čak i skakalo sa ovog mosta u Miljacku.

Građevina je zidana od krečnjaka i sedre. Ima jedan luk sa dva kružna otvora. Duga je 42 metra, široka 4,75 metra, a raspon svoda je 17,5 metara.

Kozija Ćuprija u Osmanlijsko doba

U osmanlijsko doba, Kozja ćuprija je bila mjesto na kojem su se dočekivali carski namjesnici – veziri. Svakom novom veziru pravio bi se doček na mostu.

Pred njega bi izašli svi viđeniji ljudi u Sarajevu, a skupio bi se i običan narod jer je to bio jedan od značajnijih događaja za grad.

Spominje se i da bi u čast novog vezira neki od hrabrijih momaka skakali s ćuprije u Miljacku, a on bi ih darivao novcem.

Zanimljive priče o Kozijoj Ćupriji

Prva legenda gradnju mosta pripisuje siromahu Mehi, koji je kao dječak ostao bez roditelja i o kome su brigu preuzele komšije. Dok je pohađao mekteb, čuo je priče o Stambolu i njegovom sjaju.

U to vrijeme on je čuvao koze kod Miljacke i primijetio je da jedna od koza kopka u mjestu.

Na tom mjestu on je pronašao nekoliko ćupova zlata. Nakon toga je otišao u Stambol, završio škole i postao paša.

Kao uspomenu na to mjesto i na događaj koji mu se desio na tom mjestu on je izgradio most i dao mu ime Kozija ćuprija.

Druga legenda je o dvojici braće koja su, takođe, pronašla blago u jednoj od pećina pokraj Miljacke. Od tog blaga jedan je podigao most, a drugi džamiju u Bistriku (Kečedži Sinanova džamija).

Šejhova Korija

Šetnja od Bentbaše kroz Aleju ambasadora, pa preko mosta Kozija ćuprija i dalje putem koji se vraća na zapad ka Sarajevu, dovest će vas do brda na lijevoj strani Miljacke.

Na toj lokaciji, nekad jedinom istočnom ulazu u grad, nalazila se Šejhova Korija (tur. koru – brežuljak, šuma), nekadašnje središte ovdašnjeg vjerskog i društvenog života.

Zna se kako su prve derviške kuće (zavije, tekije) osnovane uporedo sa prvim dolascima Osmanlija u BiH, početkom XV stoljeća, nekoliko desetljeća prije konačnog pada Bosanskog kraljevstva.

Mnogo prije dolaska Isa-bega Ishakovića, koji je 1462. godine vakufnamom udario temelje urbanom Sarajevu, u ovu dolinu su došle putujuće sufije, Mevlevije, koje su na brdu Šejhova Korija pokraj Miljacke napravile svoj derviški čardak.

Na tom mjestu su kasnije, kada je šeher Sarajevo već bilo osnovano, održavani esnafski teferići “kušanme“, na kojima su esnafski šegrti bivali unapređivani u kalfe, a kalfe u majstore.

Tu se na prvi dan proljeća obilježavao Sultan Nevruz i rođenje hazreti Alije, održavani su iftari, organizovani izleti…

U podnožju brda nalazila se mala pećina korištena za četrdesetodnevno zatvaranje i osamu derviša.

Vrelo života – Ebu Hayat

Vrelo Života ili Ebu-Hayat, za čiju se vodu vjerovalo da je sveta i sa kojeg se čovjek može napojiti tek kada padne na koljena, na sedždu, nikada nije presušilo, njegovu vodu su Sarajlije nosile kućama, s njega su se napajali putnici na Carigradskoj cesti.

Nakon što je Isa-beg Ishaković došao u Sarajevo, na oko kilometar od tog mjesta, 1458. je podignuta zvanična tekija mevlevijskog reda, Isa-begova zavija.

Na prostoru pokraj tekije na Bentbaši kasnije je otvorena prva kafana poznata kao Šabanova kahva, gdje su se okupljale sufije, građani i zvaničnici.

U blizini su bili i Mevlevijski most, musafirhana sa imaretom i bent, odnosno brana po kojoj je taj kraj grada i nazvan Bentbaša.

Mevlevijski čardak na Šejhovoj Koriji spaljen je u naletu Eugena Savojskog.

Nacionalni spomenik u blizini šetališta Dariva

Kozija Ćuprija koja se nalazi na kraju šetališta Dariva proglašena je Nacionalnim spomenikom.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila je 2005. godine prirodno-graditeljsku cjelinu Isa-begovu zaviju u Sarajevu nacionalnim spomenikom BiH.

Cjelina se sastoji od: arheološkog lokaliteta Isa-begove tekije i mezarja derviša u avliji, vrela Ebu-Hayat, dva derviška nišana i derviške pećine – ćilehane.

Ostalo je sačuvano turbe sa nišanima bez natpisa, sa derviškim turbanima karakterističnim za mevlevijski red, koje je posljednje počivalište mevlevijskih alima, derviša Sultan Ahmeta i Abdul Mahmuta.

Sačuvana je i Šejhova pećina, kao i vrelo Ebu-Hajat.

Isa-begova zavija je više puta stradala u požarima i poplavama, a zbog regulacije saobraćaja, porušena je 1957. godine.

Posjetite i ova mjesta u Sarajevu

Osim izletišta Da Riva I svega ono o čemu smo pisali a što možete vidjeti tu, u blizini se nalaze mnoga prelijepa izletišta koja možete uvrstiti na svoju listu.

Vrelo Bosne je 2006. godine proglašeno spomenikom prirode, a prostire se na 603 hektara.

Sastoji se od kompleksa jezeraca i potočića koji presjecaju stoljetnu šumu. Kombinacija hladne vode, čija temperatura ni tokom vrućih ljetnih mjeseci ne prelazi 18 stepeni, i debele hladovine, stvara izuzetno ugodnu klimu za šetnju i odmor. Mala jezera su povezana bajkovitim mostićima, a poseban šarm cijelom izletištu daju labudovi i patke koji plivaju uokolo.

Samo devet kilometara od Sarajeva nalaze se dva veoma popularna izletišta – Barice i Čavljak. Barice su zbog svoje blizine gradu najpopularnija lokacija za vikend roštiljanje, a za to su uređene i posebne sjenice sa klupama i mjestom za roštilj.

Do izletišta se, osim automobilom, može doći i minibusom, pješice ili biciklom.

Sarajevski zoološki vrt “Pionirska dolina” nalazi se samo dva kilometra od centra pa se do njega može lako doći pješice, automobilom ili trolejbusom.

“Pionirska dolina” je najstariji rekreativno-zabavni centar ovakve vrste u BiH, osnovan neposredno po završetku Austro-Ugarske vladavine. Prostire se na površini od oko 9 hektara, a smješten je uz obje obale Koševskog potoka.