Saborna Crkva Rođenja Presvete Bogorodice

Stara pravoslavna crkva na Baščaršiji je dugo godina bio jedini dom sarajevskih pravoslavaca.

Stara pravoslavna crkva je bila veoma mala za sve vjernike, te je iz tog razloga donijeta odluka o izgradnji nove crkve 1859. godine. Saborna Crkva Rođenja Presvete Bogorodice i sama njena gradnja započela je 1863. godine.

Izgradnja je trajala čak jedanaest godina. Novac za izgradnju je bio poklon od građana Sarajeva koji su željeli da njihove komšije imaju bogomolju koja će im predstavljati dom.

Postoje predanja da je i sam sultan dao 500 dukata kao njegov doprinos za izgradnju. Gradnja crkve povjerena je Andreji Damjanovu, čuvenom neimaru iz Velesa, koji je također zidao Sabornu crkvu Svete Trojice u Mostaru.

Sagrađena je za vrijeme Osmanlija, sultan Abudl Aziz je dao svoju podršku za gradnje kako bi smanjio pritisak iz Europe zbog vjerske netrpeljivosti.

Čak je i pustio da se crkva sagradi pola metra više od Begove džamije ali nedugo nakon izgradnje crkve dao je novac za podizanje munare džamije sa 45 na 47 metara.

To je bilo jedno pravilo koje se moralo poštovati u gradovima koji su bili pod Osmanskom vlašću.

Zbog same veličine zgrade nekoliko godina je trebalo pustiti da se temelji slegnu. Smatra se jednom od najljepših i najvećih građevina pravoslavne crkve na Balkanu.

Veoma je posebna jer pored tipičnih pravoslavnih dekoracija, velikog broja ikona ima i elemente orijentalne umjetnosti, baš iz razloga što je sagrađena za vrijeme Osmanskog carstva.

Saborna Crkva Rođenja Presvete Bogorodice
Saborna Crkva Rođenja Presvete Bogorodice

Saborna Crkva Rođenja Presvete Bogorodice unutrašnjost

Na plafonu se mogu vidjeti cvijetni dezeni i dezeni tipični za bliski istok. Samu crkvu krase i djela velikih slikara među kojima je i Paja Jovanović.

Veliku vrijednost čine i ikone koje je iz Rusije donio arhimandrit Sava Kostanović posebno rađene za novoizgrađenu crkvu.

Zvonik koji je izgrađen u baroknom stilu visok je 45 m. Crkva je sagrađena od kamena i nije se mnogo promijenila od svoje izgradnje.

Jedina promjena je olovni krov koji je skinut za vrijeme Austro–ugarske i zamjenjen limom. Nadanje, 1921. godine izvršena je prva rekonstrukcija kada je uvedena električna energija, postavljena nova zvona i bakarni krov.

Oltar je izdignut za nekoliko stepenika od ostatka crkve. Veoma tipično za pravoslavne crkve je i dvorište koje ih okružuje, pa tako i sarajevsku Sabornu crkvu krasi dvorište koje se smatralo najsigurnijim mjestom u opkoljenom Sarajevu.

Skrovište u dvorištu ali i unutar same crkve pronašli su građani Sarajeva, bez obzira na religiju i naciju ali i neke od knjiga koje su spašene iz Sarajevske Vijećnice, uključujući i Hagadu.

Donacijom Grčke vanjska rekonstrukcija crkve je urađena nedugo nakon rata. Saborni hram danas je tu da svjedoči raznolikosti i dobrodušnosti građana Sarajeva, grada zauvijek poznat kao mjesto gdje istok ljubi zapad. 

Saborna Crkva Rođenja Presvete Bogorodice
Saborna Crkva Rođenja Presvete Bogorodice

Stara pravoslavna crkva i Saborna crkva

U gradu se osjeti spoj različitih nacija, kultura i vjera. Nedaleko od Baščaršije, na početku Titove ulice, nalazi se Stara pravoslavna crkva.

Također, i ona spada u najstarije i najznačajnije sakralne objekte u Sarajevu. Prvi put se spominje 1539. godine ali smatra se da je izgrađenima na temeljima još starije crkve. Izgrađena je u karakterističnom srednjovjekovnom bizantskom stilu.

Unutrašnjost crkve je rizinica drvoklesarskog umijeća i ikonopisne umjetnosti. Crkva sadrži petu po redu vrijednosti zbirku ikona u svijetu.

Saborna Crkva Rođenja Presvete Bogorodice

Proglašena je Nacionalnim spomenikom 2006. godine u prvoj polovini septembra. Nacionalni spomenik se sastoji od crkve, crkvenog dvorišta, zgrade Muzeja, ogradnog zida, ulazne kapije, parohijskog doma i pokretnog naslijeđa.

Saborna crkva se nalazi na listi najvećih pravoslavnih hramova na Balkanu. Nalazi se u blizini Ekonomskog fakulteta, sa desne strane Miljacke.

Gradnja crkve je započeta 1863. godine i trajala je 11 godina. Svi radovi su završeni 1. maja 1874. godine. Dozvolu za igradnju je odobrio sultan Abdul Aziz.

Sama crkva je izgrađena od dobrovoljnih priloga građana Sarajeva i okolnih mjesta, te dubrovačkih, beogradskih, bečkih i tršćanskih trgovaca. Postoji određen zapis u kojem stoji da je čak i sam sultan bio jedan od onik koji su dali svoj prilog za izgradnju crkve.

Pročitajte još zanimljivih članaka:

DRUGI UPRAVO ČITAJU

spot_img

Možda vas zanima