Sarajevo spada u one gradove u kojima je tramvaj kao sredstvo javnoga prijevoza odavno postao neotuđivi dio gradskoga identiteta.
Sarajlije su itekako ponosne na činjenicu da sarajevski tramvaj u njihovome gradu postoji više od 130 godina – ali posebno na to da je Sarajevo dobilo električni tramvaj prije Beča.
Tramvaja u gradu na Miljacki ne bi zadugo bilo da njegovo uvođenje nije forsirala tadašnja austrougarska uprava u zemlji.
Početak razvoja tramvajskog saobraćaja u Sarajevu neraskidivo je povezano s razvojem željezničkog saobraćaja.
Nedugo nakon okupaciji Bosne i Hercegovine Austro-Ugarska se odlučuje novookupiranu provinciju željeznički povezati s ostatkom Monarhije.
Sarajevski tramvaj – izgradnja pruge
S obzirom da su ubrzo po okupaciji car Franjo Josip i vlada u Beču odlučili da ulaganja u Bosnu i Hercegovinu ne smiju opterećivati monarhijski budžet, već se isključivo zasnivati na principu samoodrživosti, prva pruga u ovoj zemlji koja je prošla od Bosanskog Broda do Sarajeva bila je uskotračna. 5. oktobra 1882. godine u Sarajevo je tako stigao prvi voz.
A s obzirom da je tadašnja željeznička stanica, koja se nalazila na mjestu današnje zgrade Socijalnog na Pofalićima, bila poprilično udaljena od centra grada, ubrzo se postavilo pitanje njenog efikasnog povezivanja s gradskom jezgrom. Kao dobra opcija počelo se razmatrati uvođenje konjskog tramvaja.
„Benjamin Kállay (Kalaj), zajednički ministar finansija Austro-Ugarske zadužen za Bosnu i Hercegovinu, posebno je insistirao na uvođenju konjskoga tramvaja.
Kállay je intervenirao kod jednog lokalnog sarajevskog špedicijskog konzorcija, koji je zahtijevao visoke cijene prijevoza, i tako umalo osujetio plan uspostave tramvajskoga saobraćaja.
Prvog januara 1885. godine u 10,00 sati zvanično je počeo sa radom prvi tramvaj na konjsku vuču u Sarajevu.
Sarajevo se tako može pohvaliti činjenicom da je među prvim evropskim gradovima imao tramvaj. Prvim tramvajem upravljao je Johan Hanke.
Otvorenju su prisustvovali zemaljski poglavar Appel, civilni adlatus Nikolić, podmaršal Buvard, generali Haas i Arlow, predstojnici Zemaljske vlade i Gradsko poglavarstvo.
Tramvajska pruga u Sarajevu
Tramvajska pruga bila je duga 3,1 kilometar, a prostirala se od Ferhadije do stare željezničke stanice. Izgradnja pruge počela je 1884. godine i tada je napravljena samo jedna traka, pa je tramvaj funkcionirao po sistemu “naprijed-nazad”.
Tu dionicu tramvaj je prelazio za trinaest minuta, a u jednoj vožnji mogao je da preveze 28 putnika.
Jedna vožnja koštala je 5 krajcera. Sve je počelo tako što su Austro-Ugari su odlučili “konjsku željeznicu” – kako se tada nazivao tramvaj, a kako ne bi izrovali ulice Beča ili Pešte, prvo isprobati u Sarajevu.
U današnjoj Strossmayerovoj ulici bila je izgrađena remiza – štala za konje i spremište za tramvaj. Jedan konj nije smio voziti više od dva kruga, kako se ne bi iscrpio.
Muzičar Š. Bosiljevac je za prvu vožnju sarajevskog tramvaja skladao brzu polku za klavir pod nazivom Sarajevski tramvaj, dok je jedan njemački slikar po imenu Kürchner u akvarelu naslikao “jurnjavu konjskog tramvaja sarajevskim ulicama“.
Prvi električni tramvaj u Sarajevu
Prvog maja 1895. godine, zajedno sa električnom rasvjetom, Sarajevom je počeo kružiti i prvi električni tramvaj, koji je zamijenio dotadašnji tramvaj na konjsku vuču.
Prvi električni tramvaj imao je dvoje vrata, a mogao je primiti 24 putnika. Građani u početku nisu imali povjerenja u električni tramvaj pa je često kružio poluprazan.
Ovaj tramvaji imao je odvojene vagone za pušače i nepušače, a čak je, u početku, bilo i posebnih vagona za muškarce i žene.
Kao što su bile odvojene prostorije za muškarce i žene u Svrzinoj kući.
Vozači i kondukteri su imali pravila u oblačenju i održavanju higijene. U početku je išao od stare Željezničke stanice (kod hotela ‘Bristol’) do Latinske ćuprije.
Pruga je produžena do Vijećnice 1. decembra 1897. godine, a godinu dana kasnije u saobraćaj je puštena još jedna linija koja je išla današnjom ulicom Maršala Tita do Katedrale.
Sarajevski tramvaj legenda
Današnje ulice Obala Kulina bana i Maršala Tita su šinama povezane preko Baščaršije 1923. godine, kada je iza Tvornice duhana izgrađena nova remiza.
Jedna sarajevska legenda kaže da su precizni Austro-Ugari efikasnost električnog tramvaja prvo htjeli provjeriti u malom Sarajevu prije nego ga uvedu u promet u velikoj carskoj prijestolnici Beču.
Međutim, i ova sarajevskom uhu dopadljiva priča daleko je od istine. Tačno je da je u Sarajevu električni tramvaj vozio ranije nego u Beču, gotovo dvije godine.
No, teorija po kojoj je ovdje tramvaj uveden kao test za Beč malo je vjerovatna.
Austro-Ugari su se mogli raspitati o funkcionalnosti električnih tramvaj u Drezdenu i(ili) Vroclavu gdje je ovaj vid saobraćaja profunkcionisao još 1893. godine.
Uporedo s električnim tramvajem Sarajevo je 1. maja 1895. godine dobilo i električnu uličnu rasvjetu, a električnu rasvjetu dobile su i najznačajniji objekti u gradu.
Generalna proba održana je 3. i 4. Aprila, a ulična rasvjeta je zvanično puštena u funkciju nešto manje od mjesec dana kasnije.
Pročitajte još zanimljivih članaka:
- Kako zaraditi novac online
- Kako brzo uštedjeti novac (2023)
- Aerodrom Sarajevo
- Turbe sedam braće
- Autobuska stanica Sarajevo
- Hercegovačka jela – 7 Najpoznatijih jela u Hercegovini!
