Despića kuća je važan historijski spomenik u Sarajevu
Despića kuća, smještena u srcu starog dijela Sarajeva, predstavlja važan kulturni i historijski spomenik, koji nudi uvid u prošlost i tradicionalni način života jedne od najuglednijih i najimućnijih pravoslavnih trgovačkih porodica u Sarajevu – porodice Despić.
Historija i Arhitektura Despića kuće
Kuća datira iz 17. stoljeća, s brojnim prepravkama i adaptacijama tokom narednih stoljeća.
Arhitektura kuće odražava tradicionalni osmanski stil, ali s utjecajima zapadnjačke arhitekture, što je bilo uobičajeno među imućnijim porodicama u Sarajevu tog vremena.
Unutrašnjost i Postavka
Enterijer: Enterijer kuće bogato je ukrašen i sadrži autentičan namještaj, predmete kućne upotrebe, tekstil, umjetnička djela i druge predmete koji svjedoče o načinu života i kulturi življenja sarajevske buržoazije u 19. i početku 20. vijeka.
Značajne Prostorije: Kuća ima više važnih prostorija, uključujući gostinsku sobu, ženski dio kuće (haremluk) i muški dio (selamluk), kao i druge dijelove koji su bili standardni za kuće ovog perioda.
Despića kuća – Kultura i Obrazovanje
Despića kuća je danas dio kompleksa Muzeja Sarajeva, gdje posjetioci mogu naučiti više o historiji, kulturi i tradiciji Sarajeva, kao i o samoj porodici Despić.
Kuća služi ne samo kao muzej, već i kao centar za edukativne programe koji promoviraju kulturno-historijsko nasljeđe grada.
Značaj za Sarajevo
Despića kuća je vrijedan primjer bogatog kulturnog naslijeđa Sarajeva. Ona ne samo da prikazuje život i običaje jedne porodice, već također oslikava širu sliku o multikulturalnom životu, socijalnim i kulturnim promjenama u Sarajevu tijekom različitih historijskih perioda.
Kroz očuvanje i prezentaciju ovakvih kulturnih spomenika, Sarajevo nastavlja njegovati i slaviti svoju jedinstvenu historiju i kulturni identitet.
Porodica Despić
Jedna od najuglednijih pravoslavnih porodica 19. stoljeća u Sarajevu bila je porodica Despić.
Iako je prezime veoma poznato u historiji grada Sarajeva kao i zaostavština ove porodice, zanimljivo je da je njihovo prezime zapravo izvedenica od narodnog nadimka.
Naime, Hercegovac Risto Stjepčević se u Sarajevu, dok je izučavao zanat, oženio Sarajkom Despom, sa kojom je dobio dva sina, u narodu poznata kao Despini sinovi.
Vremenom, nadimak Despić ustalio se i zadržao kao prezime potomaka Riste i Despe. Prvi pisani spomen ove porodice potječe još iz 1780. godine, kada je jedan od sinova, Nikola Despić, preuzeo očev zanat – ćurčijski zanat, te započeo uspješno poslovanje. Ubrzo su Despići proširili svoj trgovački obrt i izvan granica BiH.
Uspješan razvoj poslovanja porodici je osigurao ekonomsku stabilnost, koju su upotpunjavali i širili ulaganjem u nekretnine.
Prvo amatersko pozorište u Sarajevu
Druga važna sfera društvenog djelovanja ove porodice i jedan od razloga njihovog ugleda jesu njihova nastojanja da doprinesu razvoju kulturno-umjetničkih dešavanja u Bosni i Hercegovini.
Tako je prvo amatersko pozorište osnovala upravo ova porodica, a prve predstave organizirane su u njihovoj privatnoj kući.
Braća Makso i Mićo Despić ovdje su osnovali amatersko pozorište, opet po ugledu na izvjesnog engleskog konzula Holmsa, koji je za svoje goste znao organizovati privatno pozorište.
Tokom dana su Despići ovdje boravili, a noću bi organizovali predstave. Ovdje su uglavnom priređivali komade Jovana Sterije Popovića i to za svoje srodnike, izabrane goste
Pozorište nije bila jedina sfera kulturno-društvenog djelovanja ove porodice, pa je tako primjetan i njihov rad i doprinos na popularizaciji književnosti, ali i slikarstva.
Značajne trgovačke veze koje su ostvarivali izvan Bosne i Hercegovine doprinijele su jačanju društvenog života u Sarajevu, a, u konačnici, tragovi njihovih utjecaja i danas su vrlo vidljivi u ovom gradu.
Jedan od legata koji je porodica ostavila kao doprinos kulturi i društvu danas djeluje kao Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti, u kojem je živjela i prva bosanskohercegovačka školovana kiparica – Iva Simonović, udata za Aleksandra Despića.
Porodica Despić, čije je postojanje i djelovanje ostavilo neizbrisiv trag u historiji Sarajeva, u zaostavštinu gradu predala je porodične kuće i dio svoje imovine, a jedna od njih pretvorena je u depadans Muzeja Sarajeva kako bi buduća pokoljenja mogla saznati nešto više o toj porodici, ali i načinu života s kraja 19. stoljeća.
Već ulaskom u ovaj objekt zaplovite u neko drugo vrijeme, prepuštajući se atmosferi negdašnjeg načina života, pitomijeg i bez današnje savremene tehnologije. Društvene promjene dovele su i do značajnih promjena u kulturi stanovanja.
Tako je i drugi sprat Despića kuće u potpunosti opremljen u centralnoeuropskom maniru. Prostorije podsjećaju na bečke salone, što je posebno uočljivo po namještaju iz Austrije i Venecije – ukućani su u osmanskom periodu spavali na podu, a sada na krevetima, počinje se sjediti za stolovima, a tu je i klavir uz koji su se ukućani opuštali.
O veličini Maksima Despića govori i testament od 29. marta 1921. godine koji je odudarao od tadašnjih shvatanja.
Naredio je da niko ne smije da se skuplja u kući kada on umre, da se ne čašćava, da niko ne nosi crninu. I od svojih para odredio je da se podijeli sirotinji katoličkoj, pravoslavnoj, muslimanskoj i jevrejskoj.
Kada je umro cijelo Sarajevo mu je došlo na sahranu, a povorka je krenula iz Stare pravoslavne crkve na Baščaršiji.
Upoznajte Sarajevo uz ove članke:
- Vidikovac Sarajevo
- Hoteli Sarajevo
- Aerodrom Sarajevo
- Taxi Sarajevo
- Vladimir Perić Valter
- Safvet-beg Bašagić (alias Mirzet Safvet)
