Davorin Popović Pimpek i Mirza Delibašić Kindže bila su dva nerazdvojna velika prijatelja koja su kasnije postali legende Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Spomenuti Davorina Popovića Pimpeka a ne spomenuti Mirzu Delibašića Kindžeta ili obrnuto, u najmanju ruku bi bilo nepravedno.

Dva nerazdvojna i velika prijatelja i dvije velike legende Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Davorin Popović Pimpek je rođen 1946. godine u Sarajevu.

U mladosti je trenirao rukomet i košarku i kao prvotimac KK Mlada Bosna (kasnije KK Željezničar) odigrao 500 utakmica.

Pimpek je bio karizmatični pjevač legendarnih Indexa, čije pjesme su pjevali a i pjevušiće ih još mnoge generacije.

Pimpek, koji je sam sebi dao nadimak Pjevač a sarajlije su takav nadimak i prihvatile, u nekoliko navrata je naglasio da je to za njega jedno od najvećih priznanja u životu jer je uvijek govorio da ne daješ sam sebi nadimak nego ti ga sarajlije daju.

Pimpek se prikljičio Indexima 1964. godine koji su kao takvi postojali skoro četiri detljeća i snimili veliki broj hitovi koji se i danas puštaju na radio i TV stanicama.

Snimio je i tri solistička albuma a 1995. godine je nastupio na Eurosongu. Dobitnik je Šestoapriliske nagrade grada Sarajeva, a 2002. godine ustanovljena je muzička nagrada „Davorin“ koja je kasnije primenovana u „Indexi“.

Nekoliko dana prije početka rata Pimpek je dobio poruku da bježi iz grada, ali ostao je u gradu. Nakon rata je vrlo jednostvano prokomentarisao taj detalj njegovog života: „Pa gdje ću bježat? Šta bi bilo sa Sarajevom da sam ja otišao?“

Mirza Delibašić Kindže

Mirza Delibašić Kindže, rođen je 1954. godine u Tuzli. U ranoj mladosti je trenirao prvo nogomet a zatim i tenis u kojem je bio odličan te je i 1968. godine postao pionirski prvak Bosne i Hercegovine.

Te 1968. godine Kindže počinje trenirati košarku i postaje član KK Sloboda u kojoj ostaje do 1972. godine kada prelazi u KK Bosna.

Od tada počinje Kindžetov zvjezdani put u svijetu košarke. Njegova prva utakmica za „Bosnu“ je bila protiv „Jugoplastike“ iz Splita.

U Skenderiju se naguralo 10.000 ljudi iako je zvanični kapacitet bio 7.000. I nije razlog bila jaka „Jugoplastika“, nego Kindže.

Sjedio je na klupi prvih 10 minuta utakmice a kada ga je velika Boša Tanjević uveo u igru, 10.000 ljudi ustaje i pozdravlja jednu od najljepših sportskih priča Bosne i Hercegovine.

Sa Bosnom je osvojio prvenstvo Jugoslavije, a jedan od najvećih uspjeha sa KK Bosnom je osvajanje lige prvake Europe 1979. godine.

U dresu reprezentacije Jugoslavije bio je prvak Balkana, Evrope i svijeta te osvajač zlatne olimpijske medalje.

Mirza Delibašić Kindže je 2000. godine proglašen sportistom stoljeća u Bosni i Hercegovini.

Sve u svemu Kindže je pravo oličenje velikog sportiste, prijatelja i čovjeka.

Kindže je dao preko 20.000 koševa u svojoj karijeri a kada bi ga pitali koji su mu najvažniji rekao bi da su mu najvažniji oni kojih se sjeća.

Mirza je inače bio poznat i po tome da nikad nije komentarisao sudske odluke, samo bi rekao „Sudije su dio igre, i oni mogu pogriješiti“.

Kada su u isto vrijeme bili u Sarajevu, Pimpek i Kindže su bili nerazdvojni.

Anegdote Pimpeka i Kindže

Mnoge su priče, anegdote pa možda čak i mitovi vezani za ovu dvojicu legendi Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Pimpek je bio vlasnik kultnog kafića „Davor“ koji se nalazio na Marin Dvoru u kojem su se skupljali poznate ličnosti tog doba a na neki način je bila Kindžetova i Pimpekova „baza“.

Kafić „Davor“ je bio u podrumu zgrade sa prilično malim prozorima tako da je dnevno svijetlo vrlo slabo i prodiralo u prostor i uvijek su činilo da je napolju mrak.

Elem, jednog četvrtka su Kindže, Pimpek i neka njihova raja došla u „Davor“ na piće. Nakon nekog vremena u kafić je ušao njihov prijatelj i rekao da je samo došao da vidi da li su živi, na to je Pimpek odgovorio „Naravno da smo živi. U čemu je problem?“.

Prijatelj je odgovorio da nije problem nego s obzirom da je nedjelja a dogovorili su se da zajedno idu na utakmicu. Jednostavno u „Davoru“ vrijeme nije postojalo.

I tada je došla tužna, pretužna 2001. godina kada su nas, u manje od 6 mjeseci, zauvijek napustili i Pimpek i Kindže.

Tada su sarajevska raja govorila da sada na nebu sjede u svojoj kafani i paze na nas. A mi smo se sjećali Indexovih stihova koje je Pimpek sjajno pjevao „Kada ne bude mene kada dođu drugi dječaci kao ja…“, a mi smo govorili da ne vjerujemo da će ikada više doći dječaci kao što bili Davorin Popović Pimpek i Mirza Delibašić Kindže. 

Upoznajte Sarajevo uz ove članke:

• Tunel Spasa Sarajevo
• Vidikovac Sarajevo
• Poznate znamenitosti u Sarajevu
• Mehmedalija Mak Dizdar
• Mula Mustafa Bašeskija – biografija
• Sarajevo broj stanovnika
• Gdje jesti u Sarajevu / Restorani Sarajevo
• Hoteli Sarajevo
• Taxi Sarajevo