Ko je bila sarajevska porodica Morić?
Sarajevo je uvijek bilo grad koji će svakog oduševiti ali ne samo svojom ljepotom nego i dušom.
Ako stvarno neko mjesto može imati dušu, Sarajevo bi bilo na prvom mjetu tog popisa. Tu spada sve neopipljivo, svaka priča, svaka legenda, pjesma.
U moru takvih priča, legendi i tragedija jedva se uvijek izdvajala od ostalih. Priča o braći Morić i porodici Morić je posebna koja se uvijek izdvajala.
Godine 1757. se dogodila tragedija koja je zauvijek vezala Moriće za ovaj grad.
Priča o braći Morić
Prvi Morić koji se spominje u starim spisima je Mustafa – aga Morić, koji je dobio dozvolu za izgradnju mlina pored Miljacke, nedaleko od Careve Džamije.
Janjičar osmanske vojske i suprug Amine imao je tri sina, Mehmeda, Ibrahima i Aliju, te kćerku Atiju.
Legenda počinje posjetom Amininog brata. Kažu da je bez ijedne riječi oko vrata Mehmedu i Ibrahimu stavio gajtan, a Aliji udario šamar.
Amina ga je zabrinuto upitala šta radi, a on joj je samo tiho s Toplika donio vode. Protumačeno joj je kako će od tuge za sinovima piti vodu, jer će sinove sve mlade izgubiti. Rečeno je da će Ibrahim i Mehmed biti zadavljeni, a Alija da će kao mladić umrijeti.
I tako i bi, nastade crno proročanstvo. 1747. godina zapamčena je kao godina početka pobuna protiv Osmanske vlasti.
Koliko je stanovništvo bilo nezadovoljno govori i to da su trajale punih 10 godina. Historičari tvrde da je nezadovoljstvo počelo kada su paše počele da ugnjetavaju siromaštvo stanovništvo.
Braća Morić su ubrzo postali utjelovljenje anarhije i pobunjeništva. Sarajevskim trgovcima bijaše dosta pobuna i klanja, udružiše se sa vlastima da bi uhvatili jednog od vođa.
Sari Murat je bio prvi kojeg su uspjeli uhvatiti i nedugo nakon toga i pogubiti.
Pristalice Sari Murata željni osvete su tada ubili šest uglednih sarajevskih trgovaca. Nakon tog čina Sarajlije su odlučile da upostpunosti ugase pobunjenički plamen, uhvatiše 23 pobunjenika i zatvoriše u tvrđavu, a među njima su se našli i Mehmed i Ibrahim.
Legenda čak prenosi da je taj dan u gradu počeo padati snijeg, te da nikako nisu mogli pobjeći.
Uhvaćeni su u Bakr – babinoj džamiji na At mejdanu, dok su klanjali ikindija namaz. Amina kada je saznala za to molila je pašu da joj oslobodi barem jednog sina ali bezuspješno.
Na tvrđavi su zadavljeni, a njihovu tragičnu smrt je oglasio jedan pucanj topa. O tome kakvi su Morići bili govori i to da su dan prije pogibije uvakufili svoj mlin, a od tih prihoda odredili da se svake godine u Mekku i Medinu šalje 50 groša.
Iako teško njihova majka Amina uspjela je preboljeti smrt svojih sinova, pa ih je za 17 godina nadživjela.
Prema baladi željela je umrijeti za njima, gladovala je sedam dana, osmi je izašla i rekla: ”Priteže glad – jad”.
Iza majke ostala je kćerka Atija i unuk Mustafa, po kojem i dan danas Morića han nosi ime.
Braća Mehmed i Ibrahim Morić ukopani su u avliji Hadžijske džamije, a u Sarajevu će zauvijek biti zapamćeni kao simboli junaštva s tragičnim završetkom.
Morića Han
Morića Han je historijski važan objekat u Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine. To je jedan od najstarijih sačuvanih hanova u Sarajevu i šire, te predstavlja važan dio osmanskog nasljeđa grada.
Historija i Značaj
Morića Han je izgrađen u 16. vijeku, tokom osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini. Izvorne zapise o tačnom datumu izgradnje je teško pronaći, ali se generalno prihvata da potiče iz perioda od 1551. do 1561. godine.
Hanovi su bili smještajni objekti slični karavan-sarajima, pružajući utočište trgovcima i putnicima. Morića Han je služio kao važna trgovačka i smještajna stanica na putu kroz Bosnu.
Kroz historiju, han je više puta oštećen i obnavljan. Posebno značajno oštećenje desilo se u požaru 1957. godine, nakon čega je obnovljen.
Danas je Morića Han važan kulturni i turistički objekat. U njemu se nalaze kafići, umjetničke galerije i različite radnje, a često je mjesto okupljanja, kulturnih i javnih događaja.
Arhitektura
Morića Han je primjer osmanske arhitekture sa elementima specifičnim za Balkan. Han je izgrađen od kamena i drveta, sa unutrašnjim dvorištem okruženim arkadama i sobama za goste.
Kulturološki Značaj
Hanovi poput Morića Hana su ne samo historijski važni zbog svoje arhitekture i uloge u trgovini i putovanjima, već i kao mjesta susreta različitih kultura i religija, odražavajući bogatu multikulturalnu historiju Bosne i Hercegovine.
Posjeta Morića Hanu nudi uvid u historijski način života u Sarajevu i bosanskohercegovačku historiju, a također pruža priliku da se uživa u savremenom životu grada sa čajevima, kafama, i lokalnom umjetnošću.
Pjesma o pogibiji braće Morića
Safet Isović otpjevao jednu od 28 verzija pjesme o Braći Morić.
Ferman dođe iz Stambola,
Bujruntija iz Travnika,
Baš u šeher-Sarajevo,
A na ruke Dizdar-agi,
Da hvataju dva Morića,
Dva Morića, dva pašića,
Morić Ibru, Morić Pàšu;
Da hvataju, da ih vežu,
Da ih vežu i osude.
Sultanu su dodijali,
Po tužbama iz Travnika,
Iz Travnika od vezira,
Da Morići, odmetnici
Ne kabule ni sultana,
Ni sultana, ni vezira,
Nit’ i kaki gospodara,
Veće sami gospodare,
Gospodare kako hoće.
Kad vidio Dizdar-aga
Što mu kaže bujruntija,
Hršum čini haskeriji,
Da hvataju dva Morića,
Da hvataju, da ih vežu,
Da ih vežu, da ih vode
Pravo gradu u tavnicu.
Gdje no Dizdar brzo kroji —
Ko omrkne, ne osvane.
Uhvatiše dva Morića,
Uhvatiše, savezaže,
Savezaše, povedoše,
Baš kad majka pitu suče: —
U ruci joj oklagija,
A u drugoj zlatan ibrik;
Haber dođe staroj majci,
Da Moriće uhvatiše,
U tavnicu povedoše.
Kad to čula stara majka,
Sve je jadna pobacala,
Po avliji, po kaldrmi —
Oklagiju prelomila,
Zlatan ibrik ulupila,
Pa poletje iz avlije,
Bosonoga, gologlava,
Figanj čini, kose čupa,
Vas Hat-mejdan rasplakala.
Pa eto je u Sarače:
„Jazuk vama svi Sarači!
Što pustiste dva Morića?
Što mi jednog neoteste,
Ili kako izmoliste?
Ko će mene utješiti?
Ko li staru prigledati?”
Pišći stara kao guja,
I Sarači zaplakaše.
Otlen pođe uz Kovače,
Ruke lomi, a govori:
„Jazuk vama svi Kovači!
Što pustiste, dva Morića?
Što mi jednog neoteste,
Ili kako izmoliste?
Ko će mene utješiti?
Ko li staru prigledati?
Teško meni jadnoj majci!”
Opet leti stara majka
Pravo brdu uz Kovače,
Dok je stigla Dizdar-agu,
Di joj vodi oba sina,
Oba sina savezana
Sinđirima debelijem.
Bir ih stiže jadna majka,
Bir ih stiže, pred njih pade,
Pred njih pade — molit stade.
Lijepo moli stara majka:
„Bogom brate Dizdar-aga,
Pusti meni jednog sina,
Pusti meni ja li Ibru,
Ja li Ibru, ja li Pašu,
Išći mala! koliko ćeš?
Il’ čiflukâ, ili kmetâ?
Ili voliš suha zlata?
Samo jednog daj mi sina!
Ako li mi pustit ne ćeš,
Kunem ti se dinom mojim,
A i postom ramazanom
Zaklinjaću nebo, zemlju —
Učiniću tešku dovu,
Ni kad mira biti ne će
Ni sultanu, ni veziru,
Dok nad Bosnom oni budu.
A ni tebi dobra nije!”
Kad to čuo Dizdar-aga,
Progovara staroj majci:
„Vrat’ se natrag stara majko,
Pustiću ti oba sina,
Oba sina bez dinara”.
Prevari se stara majka,
Prevari se, pa se vrati;
Ciče-halke u sinđira —
Povedoše dva Morića.
Kad su bili na Jekovcu,
Progovara Morić Ibro:
„A borati Dizdar-aga,
Zastavi der nubečije,
Oprosti mi b’jele ruke,
I dodaj mi tamburicu,
Da pogledam po Saraj’vu,
Nebi li mi lakše bilo!”
Kad to čuo Dizdar-aga,
Zaustavi jasakčije,
Naokolo nubečije,
Oprosti mu b’jele ruke,
Dodade mu tamburicu.
Ja da vidiš Morić Ibre,
Kad se lati tamburice —
Pritegnu joj tanke žice,
Pa zakuca i zapjeva —
Sitno kuca Morić Ibro,
Sitno kuca, jasno pjeva:
„Dunjaluče, golem ti si!
Sarajevo, sehir ti si!
Baščaršijo, gani ti si!
Ćemalušo, duga ti si!
Latinluče, ravan ti si!
Tašlijanu, širok ti si!
L’jepa Maro, l’jepa ti si!!
Dosta si me napojila,
Od dušmana zaklonila,
Vakat došo valja mrijeti!!”
Opet Ibru savezaše,
Savezaše, povedoše,
Morić Ibru, Morić Pášu,
I u grad ih dovedoše,
U tavnicu zatvoriše.
Kad je bilo po akšamu,
Progovara Dizdar-aga:
„Izvedite dva Morića.
Donesite svilen gajtan!
Izvedoše dva Morića,
Donesoše svilen gajtan,
Udaviše Morić Pášu;
Sve to gleda Morić Ibro.
Progovara Dizdar-aga:
„A borati Morić Ibro,
Jel’ ti žao tvoga brata?”
Progovara Morić Ibro:
„Jes’ mi žao moga brata!
Još žalije stare majke!!”.
Udaviše dva Morića,
Pred kapiju izbaciše
I dva topa opališe.
Kad to čula stara majka,
Poletjela stara majka —
Kad je bila na kapiju,
Al’ joj leže oba sina,
Oba sina udavljena;
Na nogama bukagije,
Na rukama lisičine,
Oko vrata svilen gajtan,
Kad to vidje stara majka
Od jada joj srce puklo.
Upoznajte Sarajevo uz ove članke:
- Tunel Spasa Sarajevo
- Vidikovac Sarajevo
- Poznate znamenitosti u Sarajevu
- Sarajevo broj stanovnika
- Gdje jesti u Sarajevu / Restorani Sarajevo
- Hoteli Sarajevo
- Taxi Sarajevo
