Najpoznatiji mostovi u Sarajevu
Rijeka Miljacka, koja protječe kroz srce Sarajeva, oduvijek je bila životna arterija grada, a mostovi preko nje ne predstavljaju samo fizičke veze između obala, već i simbole povijesnih, kulturnih i društvenih tokova koji su oblikovali grad.
Mostovi u Sarajevu nisu samo infrastrukturni objekti; oni su svjedoci vremena, promjena i događaja koji su ostavili neizbrisiv trag u povijesti Sarajeva.
U nastavku pogledajte listu mostova koje se nalaze u glavnom gradu Bosne i Hercegovine!
Latinska ćuprija
Latinska ćuprija, nekada poznata kao Principov most, možda je najpoznatiji među mostovima na Miljacki.
S bogatom poviješću koja datira iz osmanske ere, ovaj most je privukao svjetsku pažnju 1914. godine kao mjesto atentata na nadvojvodu Franju Ferdinanda, događaja koji je označio početak Prvog svjetskog rata. Latinska ćuprija je više od prijelaza preko rijeke; ona je simbol prekretnica u povijesti.
Ćumurija most
Ćumurija most, još jedan povijesno značajan most, povezuje dvije vitalne sarajevske četvrti i predstavlja važnu prometnu arteriju. Njegova jedinstvena arhitektura i lokacija čine ga popularnim mjestom za šetnje i razgledavanje grada.
Ćumurija most, koji se uzdiže preko Miljacke povezujući njene desnu i lijevu obalu, jedan je od značajnih simbola Sarajeva, smješten blizu At Mejdana. Izvorno izgrađen 1556. godine od strane Hadži Hasana, most je tokom godina više puta obnavljan.
Njegova prvobitna struktura zamijenjena je željeznom konstrukcijom 1886. godine, a ime je dobio po ćumuru koji su sabljari prenosili preko njega, s obzirom na to da su njihove trgovine bile locirane u neposrednoj blizini.
Na početku 2012. godine, most je prošao kroz proces obnove, tokom kojeg je osvijetljen LED rasvjetom, predstavljajući investiciju od 80 000 konvertibilnih maraka. Osvijetljenje mosta koristi novu tehnologiju – linearne LED svjetiljke, što dodatno ističe njegovu ljepotu i istorijsku važnost.
Mostovi u Sarajevu – Most Čobanija
Na mjestu današnjeg mosta Čobanija prvobitno je bila drvena ćuprija. Izgrađena je 1557. godine, podigao je Čoban Hasan Vojvoda, po kojem most, ulica, obližnja džamija, ali i cijelo naselje na lijevoj obali Miljacke danas nose ime.
Naziv Šejtanija ćuprija dolazi nakon što je prvobitnu ćupriju uništila nabujala Miljacka. Nakon poplave most je obnovljen od strane šejha Hasana Kaimija. Od tada je u narodu ostao naziv Šejhanija/Šejtanija ćuprija.
Kaimija je bio i derviš odnosno šejh kaderijskog reda, te je ćuprija koju je izgradio, prvobitno bila nazvana Šejhanija, no vremenom stanovnici Sarajeva ovu ćupriju su prozvali Šejtanijom odnosno đavoljom ćuprijom.
Austrougarske vlasti su po projektu inžinjera Adolfa Kunertha 1888. godine na ovom mjestu izgradile željezni most, koji se od 1921. do 1994. godine, kada mu je vraćeno ime Čobanija, zvao Masarikov most, po češkom državniku i filozofu Tomašu Masariku.
Dotrajala i u zadnjem ratu oštećena Čobanija temeljito je obnovljena 1998. godine.
Most Čobanija nalazi se u blizini Narodnog pozorišta i Glavne pošte, te povezuje ulicu Kulovića na desnoj, sa ulicom Čobanija na lijevoj obali Miljacke.
Most Suade i Olge
Most Suade i Olge, izgrađen od betona, spaja Marijin Dvor s desne strane i naselja Kovačići te Grbavica s lijeve strane obale Miljacke.
Na istom mjestu, u doba Osmanskog carstva, nalazila se drvena Ćirišhanska ćuprija, nazvana po obližnjoj tvornici ljepila (ćirišhani) smještenoj na desnoj obali rijeke.
Ovaj most, koji je izgrađen nakon Drugog svjetskog rata, bio je jedan od prvih infrastrukturnih projekata u socijalističkoj Bosni i Hercegovini, tada poznat kao Vrbanja most. Incidenti koji su se dogodili na ovom mostu simbolično su označili kraj socijalističkog perioda u BiH.
Naime, 5. aprila 1992. godine, Suada Dilberović i Olga Sučić, učesnice antiratnih protesta, tragično su izgubile živote na ovom mostu, postavši tako jedne od prvih nevinih žrtava posljednjeg rata. U njihovu čast, most danas nosi ime Most Suade i Olge.
Most je također mjesto tragične smrti “sarajevskog Romea i Julije” – Boška Brkića i Admire Ismić, zaljubljenog para koji je 1993. godine pokušao pobjeći iz opkoljenog Sarajeva, nastojeći očuvati svoju ljubav uprkos ratnom ludilu.
Festina Lente
Most koji povezuje šetalište Obale Maka Dizdara, ispred Akademije Likovnih umjetnosti u Sarajevu, sa Radićevom ulicom, odlikuje se jedinstvenom konstrukcijom koja ga razlikuje od drugih mostova u Sarajevu.
Na oba ulaza u most nalaze se ploče s natpisom “Festina lente” (Požuri, polako), pozivajući na razmišljanje o vremenu i brzini života.
Ono što ovaj most čini posebnim jeste njegova konstrukcija u kojoj se dva kraja mosta podižu pod različitim uglovima i susreću na sredini, formirajući petlju, heliks ili kapiju. Ova središnja petlja pokriva proširenu površinu na kojoj se nalaze dvije klupe, pretvarajući prostor u svojevrsni mini trg.
Projekat mosta, čija je izgradnja koštala skoro dva miliona konvertibilnih maraka, finansirala je Općina Centar. Idejno rješenje za most kreirali su studenti Akademije likovnih umjetnosti, smjera produkt dizajn: Adnan Alagić, Amila Hrustić i Bojana Kanlić.
Radovi na gradilištu započeli su 20. oktobra 2011. godine, a izgradnja mosta završena je u julu 2012. godine.
Svečano otvaranje mosta obavljeno je 22. augusta 2012. godine. Nakon deset godina, 2022. godine, most je saniran zbog oštećenja, čime je ponovno potvrđena posvećenost očuvanju ovog jedinstvenog arhitektonskog simbola Sarajeva.
Šeher Ćehajina ćuprija
Šeher Ćehajina ćuprija nalazi se na Miljackoj u historijskom središtu Sarajeva, u neposrednoj blizini Vijećnice.
Šeher-Ćehajina ćuprija je danas nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Prvi most sagrađen u osmanskom razdoblju, vjerovatno je bio izgrađen na mjestu starijeg srednjovjekovnog prijelaza rijeke.
Malo se zna o izgradnji mosta. Prema jednom natpisu u Mostarskom gradskom arhivu, ćuprija je možda bila izgrađena već 1585./1586. godine.
Ćuprija je građena je od kamena, ima pet lukova a danas se vide samo četiri, jer je peti luk zazidan i zasut prilikom regulacije toka Miljacke 1897. godine.
Samo ime mosta navodi na tumačenje da ga je podigao neki šeher-ćehaja Sarajeva. Šeher-ćehaja, za sada nepoznati graditelj mosta, nije nipošto titulom identičan starješinama svih esnafa u gradu.
Bio je to sandžakbegov zamjenik, opunomoćenik (ćehaja) u upravnim i policijskim poslovima u većem mjestu, u ovom slučaju u Sarajevu.
Ukratko, bio je to prefekt grada. U sudskim izvorima 16. stoljeća ta funkcija navodi se češće pod nazivom šeher-vojvoda, a nosilac toga naziva uz ime ima redovnu titulu vojvode ili ćehaje, pa se tako 1557. godine spominje šeher-vojvoda Džafer-ćehaja.
Careva ćuprija
Careva ćuprija, također poznata kao Carev most, premošćuje rijeku Miljacku u Sarajevu, nasuprot Careve džamije, po kojoj je most i dobio ime. Od 2009. godine, most je proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Izvorno, most je izgradio Isa-beg Ishaković prije 1462. godine, nešto niže od sadašnje lokacije, ispred ulaza u istoimenu džamiju – Carevu džamiju.
Nije posve sigurno da li je prvi most bio napravljen od kamena ili drveta, iako tradicija govori da je bio drven. U 16. stoljeću, bosanski namjesnik Gazi Husrev-beg zamijenio je drveni most kamenim.
U različitim povijesnim izvorima most se ponekad spominje kao Isabegova ćuprija, dok se od sredine 17. stoljeća počinje nazivati Carevom ćuprijom. Kroz svoju povijest, most je bio više puta rušen i obnavljan. Godine 1619. srušen je u poplavi, ali je ubrzo bio popravljen.
U aprilu 1739. godine, Miljacka je oštetila Carevu, Latinsku i Ali-pašinu ćupriju, ali su sva tri mosta brzo obnovljena. 1791. godine, Miljacka je uništila sve sarajevske mostove, osim Šeher-Ćehajine ćuprije, uključujući gotovo cijelu Carevu ćupriju.
Neposredno nakon toga, u blizini Careve ćuprije izgrađena su dva drvena mosta. Most je 1792. godine obnovio trgovac i bogataš hadži Mustafaga Bešlija (-1796.).
Krajem 19. stoljeća, za vrijeme Austro-Ugarske okupacije, most je srušen zbog lošeg stanja u kojem se nalazio, nakon čega je izgrađen novi, inspiriran prvotnim dizajnom. Most je zadržao svoje izvorno ime kroz sve ove promjene.
Kozija ćuprija
Kamena kapija Sarajeva, koja predstavlja prvi most na Miljacki sa istočne strane, nalazi se na starom putu prema Carigradu.
Ovaj put, koji se koristio u vrijeme kada su Turci vladali ovim područjem, bio je glavna ruta za putovanje iz Sarajeva prema Istanbulu. Ćuprija je jedan od četiri drevna mosta koja su ostala očuvana iz tog perioda.
Prema legendi, most je dobio ime po siromašnom pastiru koji je na tom mjestu čuvao koze. One su ga odvele do ćupa punog zlata, zahvaljujući kojem se obogatio i izgradio most.
Vjeruje se da je most izgrađen u vrijeme Mehmed-paše Sokolovića, u 16. stoljeću, istom periodu kada su nastali i Stari most u Mostaru, Višegradska ćuprija i Arslanagića most u Trebinju.
Najraniji pisani zapis o ovom mostu potječe od Mula Mustafe Bašeskije, koji 1771. godine spominje izgradnju kamene ograde koja je vodila od Kozije ćuprije do Alifakovca.
Skenderija most
Most Skenderija, koji spaja desnu i lijevu obalu Miljacke, smatra se jednim od najfrekventnijih i najopterećenijih mostova u Sarajevu. Izgrađen 1969. godine od betona, ovaj most je značajno doprineo boljem saobraćajnom povezivanju dvije strane rijeke, u neposrednoj blizini mjesta gdje je iste godine otvoren Centar Skenderija. Ovaj kulturno-sportski i privredni kompleks prostire se na 70.000 kvadratnih metara.
Ime Skenderija, koje nose i most i kompleks, kao i cijelo naselje na lijevoj obali Miljacke, vezano je za osmanskog upravitelja Bosanskog sandžaka, Skender-pašu. On je 1499. godine na lokaciji današnjeg Centra Skenderija izgradio trgovački centar s 11 dućana, karavan-sarajem, dvorom, imaretom i tekijom.
Mustafa-beg Skenderpašić, sin Skender-paše, 1518. godine izgradio je prvu potkupolnu džamiju u BiH, na mjestu gdje se danas nalazi Dom mladih.
U proljeće 1992. godine, tokom proteklog rata, oko mosta Skenderija odigrala se jedna od najintenzivnijih bitaka u Sarajevu, što je dovelo do znatnog oštećenja mosta uslijed ratnih dejstava.
Most Skenderija, koji povezuje ulice Obala Kulina bana i Terezije, prošao je kroz temeljitu rekonstrukciju 2014. godine, čime je obnovljen i ponovno stavljena u funkciju jedna od ključnih saobraćajnih arterija grada.
Eiffelov most
Među Sarajlijama poznat kao Eiffelov most, pješački željezni most Skenderija zauzima posebno mjesto u srcu grada.
Na lokaciji gdje se danas nalazi, osmanski namjesnik Skender-paša, čije ime nosi čitava oblast na lijevoj obali Miljacke poznata kao Skenderija, izgradio je drvenu ćupriju u kasnom 15. ili ranoj 16. stoljeću.
Miljacka, poznata po svom hirovitom toku, često je rušila drvene mostove u Sarajevu, uključujući i originalnu Skenderiju.
Da bi se ovaj problem riješio, Austro-ugarska uprava preduzela je korake za regulaciju toka rijeke i izgradnju novih mostova, među kojima je 1893. godine podignuta i željezna konstrukcija Skenderije.
Postoji urbana legenda, koja nije potkrijepljena pisanim izvorima, da je za dizajn ovog mosta zaslužan Alexandre Gustave Eiffel, slavni arhitekt Eiffelovog tornja u Parizu.
Most je tokom posljednjeg rata pretrpio značajna oštećenja, a najnovija rekonstrukcija izvršena je 2004. godine, čime je ponovno potvrđena njegova važnost za grad Sarajevo.
Upoznajte Sarajevo uz ove članke:
- Vidikovac Sarajevo
- Hoteli Sarajevo
- Aerodrom Sarajevo
- Taxi Sarajevo
- Vladimir Perić Valter
- Safvet-beg Bašagić (alias Mirzet Safvet)
