Hotel Stari Grad, poznat i kao bivši han Gazi Husrev-begovog vakufa ili Hotel Gazi, smješten je u Sarajevu.
Ovaj hotel, zajedno sa stambenim objektom Kadić, proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Historijski kompleks Hotela Stari Grad, ranije poznat kao hotel Gazi Husrev-begovog vakufa, i stambeni objekat Kadić smješteni su na raskršću ulica Mula Mustafe Bašeskije i Prote Bakovića, u srcu Sarajeva.
Evolucija Ulice Mula Mustafe Bašeskije
Ulica Mula Mustafe Bašeskije, protežući se od Gazi Husrev-begove ulice do Baščaršije, nosila je različite nazive kroz historiju.
U osmanskom periodu, poznata je bila kao Gornja varoš ili Varoš. Tijekom austrougarske vladavine, ulica je preimenovana u Čemalušu, od Koševskog potoka do Baščaršije.
Između 1914. i 1919. godine, nosila je naziv Potjorekova, po generalu Oskaru Potjoreku. Od 1919. do 1921. godine, ulica je nazvana Prijestolonasljednikom Aleksandrom, a od 1921. do 1941. godine kao ulica kralja Aleksandra I.
U razdoblju od 1941. do 1945. godine, ulica je dobila ime po doktoru Anti Paveliću. Nakon Drugog svjetskog rata, ulica je kratko nosila naziv kralja Aleksandra I, da bi od 1946. godine bila preimenovana u ulicu Maršala Tita, sve do kraja zadnjeg rata u Bosni i Hercegovini.
Dio ulice zapadno od Vječne vatre zadržao je ovaj naziv, dok je dio istočno od Vječne vatre preimenovan u Mula Mustafe Bašeskije.
Ulica Prote Bakovića i njena historija
Ulica Prote Bakovića dobila je ime po sarajevskom parohu i proti Stevanu Bakoviću, rođenom 1797. godine u Ožekovcima kod Bijelog Polja u Sandžaku, koji je umro u Sarajevu 1893. godine.
Stevan Baković, služeći u Sarajevu od 1817. godine, stanovao je u ovoj ulici i postao jedna od najuglednijih ličnosti grada.
Prvi han na ovoj lokaciji osnovan je u ranom 18. stoljeću, poznat kao Kolluk han. Do 1778. godine, han je bio u privatnom vlasništvu, a posljednji vlasnik, Šejh hadži Idriz, prodao ga je Gazi Husrev-begovom vakufu.
Han je bio jednospratna zgrada s dućanima u prizemlju, a na spratu su bile odaje za smještaj s kapacitetom od 20 mjesta i kafana s kahvodžakom. U pozadini hana nalazila se štala za putničke konje.
Izgradnja Hotela Gazi Husrev-bega
Nakon što je originalni vakufski objekat, koji je služio kao prenoćište, uništen u požaru 1908. godine, hotel (dizajniran od strane arhitekte Josipa Vancaša) izgrađen je između 1909. i 1912. godine.
Bio je to jedan od najluksuznijih hotela u Sarajevu, s komforom na evropskom nivou. Hotel je dobio ime po Gazi Husrev-begovoj viteškoj tituli – Gazi hotel.
Nacionalizacija i promjena imena
Hotel je nacionaliziran 1946. godine i preimenovan u hotel „Stari Grad“. Do rata u Bosni i Hercegovini, koristila su ga ugostiteljsko-hotelska preduzeća u društvenom vlasništvu.
Godine 2003. hotel je vraćen na upravljanje izvornom vlasniku, Gazi Husrev-begovom vakufu, i porodici Kadić. Pod njihovim vodstvom, hotel je prošao kroz proces sanacije oštećenja, restauracije fasade te promjene namjene objekta.
Gazi Husrev begov vakuf
Hotel Stari grad ili Gazi hotel ubraja se u Gazi Husrev begov vakuf.
Gazi Husrev begov vakuf je imao značajnu ulogu u historiji Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Gazi Husrev – beg se smatra najvećim Vakifom grada Sarajeva. Izraz Vakif su svi barem jednom u životu čuli.
Uvijek je postojala dvojba o tome ko je učinio više za grad Isa – beg Isaković ili Gazi Husrev – beg i na kraju na kraju se se svi uvijek mogu složiti da je Gazi Husrev – beg ostavio jedan dio sebe u ovom našem šeheru, uspio je ostaviti veliki pečat na generacije i generacije poslije sebe.
U suštini svako može biti Vakif, to je osoba koja donira novac i osnuje Vakuf tj. zakladu koji se kasnije koristi za izgradnju škola, džamija, karavansaraja. Gazi Husrev-beg je, kroz tri vakufname, posvetio svu svoju imovinu stečenu u Bosni i onu naslijeđenu u Rumeliji, Grčkoj, od svog oca, kao vakuf. Ove vakufname predstavljaju temelj današnjeg vakufa.
Prva vakufnama, datirana iz 1531. godine, bila je namijenjena džamiji, imaretu i hanikahu. Druga vakufnama, iz 1537. godine, pisana je za Kuršumliju medresu. Od preostalih novčanih sredstava nakon izgradnje medrese, nabavljene su tada najpoznatije knjige i osnovana je biblioteka. Trećom vakufnamom, također iz 1537. godine, uvakufljena je dodatna imovina za održavanje džamije.
Iako originali ovih vakufnama nisu sačuvani, postoje njihovi prijepisi koji su ovjereni po šerijatskom sudu i tako priznati kao vjerodostojni. Ovi prijepisi potvrđuju originalnost i autentičnost vakufa.
Danas Gazi Husrev-begov vakuf nastavlja egzistirati i funkcionirati temeljem principa ustanovljenih u ovim vakufnamama iz prve polovine 16. stoljeća, što potvrđuje njegovu važnost u očuvanju kulturnog naslijeđa i historijskog identiteta regije.
Preporučujemo da pročitate:
- Etno selo Raj u raju
- Saburina kuća
- Vidikovac Trebević Sarajevo
- “Sarajevska zima” ugostila je više od 3 miliona posjetilaca
- Sarajevska sinagoga Stari Hram
